Veteran američke diplomatije Ričard Čarls Albert Holbruk, koji je u službi Stejt departmenta bio od 1962. godine, umro je u ponedjeljak naveče u bolnici u Vašingtonu od posljedica puknuća srčane aorte.
Smrt ga je zatekla na funkciji specijalnog izaslanika Bijele kuće za Avganistan i Pakistan, ali Balkan će ga pamtiti prije svega po Dejtonskom mirovnom sporazumu koji je zaustavio krvavi rat u Bosni i Hercegovini (BiH) i koji je svojevrsna lična karta Holbrukove profesionalne biografije.
Pobješnjeli bik: Sudbina je htjela da “otac Dejtona” umre na dan, petnastogodišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je potpisan u Parizu 14. decembra 1995. godine.
U jednom se slažu i Holbrukovi prijatelji i saradnici, ali i njegovi oponenti - bio je veoma energičan i ambiciozan diplomata, koji nije trpjeo neuspjehe, što je potvrdio tokom krvave balkanske drame i pogotovo tokom pregovora sa njenim režiserom Slobodan Miloševićem kojega je javno nazvao lažovom i kojeg otvoreno nije podnosio.
Takav diplomatski stil donio je Holbruku nadimke "buldožer" i "pobješnjeli bik". Doduše, nakon svoje „postbosanske karijere” nije uspjeo postići sličan uspjeh na Kosovu ili u Avganistanu.
Holbrukov veliki ego, ustrajnost i spremnost da izvrši snažan pritisak kako bi postigao diplomatske rezultate, donosili su mu i divljenje i netrpeljivost. Možda ga je najbolje opisao bivši američki državni tajnik Henri Kisindžer.
- Ako vas Ričard nazove i pita za nešto, samo recite da. Ako kažete ne, na kraju ćete doći do da, ali će put do toga biti vrlo bolan - kazao je jednom Kisindžer o svom prijatelju.
I zaista, koliko je bio predan poslu potvrđuje podatak da je neposredno prije duge, po njega kobne operacije, prilikom ulaska u opreacionu salu tražio da se zaustavi rat u Avganistanu. Tako je barem izvijestio Vašington Post.
Šampion mira: Najveći američki zvaničnici Holbruka su nakon njegove smrti okovali u zvijezde. Predsjednik SAD Barak Obama nazvao ga je istinskim velikanom i divom američke diplomatije “koji je Ameriku učinio jačom, sigurnijom i poštovanijom”.
Riječi hvale nije štedjela ni američki državni sekretar Hilari Klinton koja je kazala da je Amerika sa Holbrukovom smrću izgubila jednog od svojih najenergičnijih čelnika i najposvećenijih javnih službenika, jedinstvenog i pravog državnika koji je pomogao oblikovati američku povijest, upravljati njenom opasnom sadašnjošću i osigurati američku budućnost. Opisala ga je kao besprijekornog diplomatu koji je znao diktatore natjerati da obore pogled i stati u obranu američkih interesa pod najtežim okolnostima.
Visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Ketrin Ešton kazala je za Holbruka da je bio osobit čovjek, pravi diplomata i šampion mira i pomirenja.
Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Incko kazao je daje Dejtonski sporazum očuvao cjelovitost i tradicionalne granice BiH, a da je za to zasluge imao Ričard Holbruk.
- Dejtonski sporazum je zaustavio rat i donio je mir 15 godina što ne treba potcjenjivati, kazao je Incko, koji je Holbrukovu smrt nazvao “tragičnom i preranom”.
O bardu diplomatije Ričardu Holbruku i njegovom “čedu”, Dejtonskom mirovnom sporazumu, koji je jedinstvenu i međunarodno priznatu BiH podijelio na dva entiteta - Federaciju BiH (FBiH) i Republiku Srpsku (RS) - međutim, ne dijele svi u BiH isto mišljenje. U jednoj činjenici se svi su saglasni, a to je da je Dejtonski sporazum zaustavio krvavi rat u ovoj zemlji. Za Bošnjake i njihove političke predstavnike to je i najveće dostignuće tog sporazuma, dok su ostale njegove tekovine poražavajuće i opasne po budućnost BiH.
Kočnica napretka: Holbrukovu “umotvorinu”, koji su 14. decembra 1995. godine potpisali Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović u Jelisejskoj palati u Parizu, a koja je prethodno parafirana 21. novembra u Dejtonu, u američkoj državi Ohajo, Bošnjaci danas smatraju kočnicom daljeg napretka i najčvršim vezivnim tkivom dejtonske građevine oličene u RS.
Dejtonski sporazum, jedini mirovni sporazum na svijetu koji je istovremeno i ustav jedne zemlje, nakon 15 godina od potpisivanja postao je predmetom trvenja između tri konstitutivna naroda u BiH. Njime su jedino Srbi zadovoljni i danas im je “izvorni Dejton” najveća zakletva. Utoliko više što od dejtonskih blagodeti uzimaju ono što im odgovara, poput, recimo, instrumenta entitetskog glasanja kojim u BiH paralamentima blokiraju sve ono što im se ne dopada, dok, s druge strane, recimo, ne provode Aneks VII Dejtonskog sporazuma koji znači povratak izbjeglih i raseljenih lica na svoja prijeratna ognjišta.
Takvog je mišljenja i sudionik preoblikovanja Republike BiH u dejtonski model, poznati sarajevski pravni ekspert, prof. dr. Kasim Trnka koji kaže da je Dejton tako pozicionirao političke snage u BiH da nekima jako odgovaraju ova rješenja i ne bi ih mijenjali. Ostale političke snage, naglašava Trnka, imaju apsolutno drugačiju viziju budućnosti BiH, tako da ne postoje ni minimalni uvjeti za postizanje konsenzusa domaćih političkih snaga.
- Holbruk je doprinio uspostavljanju mira za BiH, ali je, nažalost, i meni i ostalim sagovornicima u Dejtonu bilo jasno da takva država neće moći funkcionirati bez asistencije međunarodne zajednice. Ako se posmatra mir kao prioritet, Holbruk je veoma zaslužan, a ako je, pak, u pitanju nepravedan mir onda znači da je Holbruke imao nedovršeno djelo. Prvobitna je bila zamisao da će domaće političke snage pokušati promijeniti unutarnje ustavno uređenje. Nažalost, ta njegova vizija se nije ostvarila i američka administracija mora odužiti dug iz toga perioda i mnogo više pomoći BiH da izađe iz ove pat-pozicije u kojoj se nalazi - smatra Trnka.
Treći entitet: Da su tvrdnje i strahovanja profesora Trnke opravdani, potvrđuje i predsjednik RS i lider SNSD-a Milorad Dodik koji je na dan Holbrukove smrti poručio da je za RS jedino prihvatljiva BiH sa konstitucijom predviđenom Dejtonskim sporazumom, te da je “za RS svaka promjena ovog sporazuma neprihvatljiva i ne može da dobije saglasnost”.
Hrvati, s druge strane, pronalaze rupe u postojećem ustrojstvu BiH kako bi sebi izdjejstvovali treći entitet, koji nije dio dejtonskog slova.
Ne samo da arhitekta Dejtonskog mirovnog sporazuma Ričard Holbruk nije nadživjeo svoje djelo u BiH, kako su se neki potajno nadali, nego će “duh Dejtona”, o kojem govori Dodik, još dugo lebdjeti iznad Sarajeva, Banjaluke i Mostara, opstruirajući nedovršenu, komplikovanu, skupu i podijeljenu BiH da krene naprijed. Zato je BiH danas,zahvaljujući ponajviše Holbruku, talac sporazuma koji je zaustavio rat, ali je dozlaboga zakomplikovao mir u ovoj zemlji. Zato su i mišljenja o Holbruku, kao i sve drugo u ovoj zemlji, podijeljena.
Armin IBRIŠIMOVIĆ
