Nakon posjete predsjednika Skupštine Alekse Bečića i predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića Hramu Svetog Vasilija u Nikšiću, gdje ih je dočekao episkop budimljansko-nikšićki Joanikije, sasvim je jasno da je to, u stvari, bila sasvim jasna politička podrška listi koju, između ostalih čine Demokrate i pokret savjetnice premijera Gordane Radović “Ne damo Nikšić”
Jasno je i da je time otvoreno započeo politički rat između Demokratskog fronta, koji u Nikšiću nastupa u koaliciji „Za budućnost Nikšića, Nikšić odlučuje o budućnosti” i njihovih kolega iz skupštinske većine na državnom nivou.
Vladika Joanikije je, dočekujući predsjednike Skupštine i Vlade, samo dvadesetak dana prije izbora u Nikšiću, jasno rekao koga podržava. Na neki način on je svojim istupom i govorom pokušao da prenese nasljeđe pokojnog mitropolita Amfilohija, od litija koje su krenule iz Nikšića i tamo bile najčešće i često najbrojnije, do uticaja na sastav državne vlasti, na Bečića i Krivokapića.
Tako je Demokratski front koji je, kada je sadašnja vlast u Crnoj Gori u pitanju, apsolutni pobjednik izborne matematike nakon glasanja 30. avgusta prošle godine, došao u priliku da se bori, osim sa vladajućim DPS-om u Nikšiću, i sa svojim partnerima iz parlamentarne većine u Skupštini Crne Gore. U tu borbu mora ući jer je očigledno da je plan potpuna marginalizacija najveće političke snage koja je pokrenula proteste zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, a kasnije i litije koje su simbol tih protesta.
Postavlja se pitanje, da li potpuno jasno izjašnjavanje vladike Joanikija i podrška Krivokapiću i Bečiću konačno na sto stavlja i problem, koji već dugo tinja, “crnogorskih” i “Vučićevih” Srba u Crnoj Gori.
Da je riječ o nasljeđu mitropolita Amfilohija govori i činjenica da je vladika Joanikije do skoro važio za čovjeka koji podržava srpskog predsjednika Aleksanda Vučića, dok je pokojni mitropolit Amfilohije bio njegov, vrlo glasan, kritičar.
Ovim zaokretom, davanjem nedvosmislene podrške Krivokapiću i Bečiću, vladika Joanikije se suprotstavio i stavu Vučića, koji već mjesecima šalje svoje ljude u Nikšić kako bi pomogli Demokratskom frontu na lokalnim izborima.
Tako će koalicije stvorene da pokušaju da sruše DPS u Nikšiću morati da se prvo izbore za prevlast između sebe. Mnogi su, svjesni ove borbe, od radikalnog srpstva došle do građanske ideje, pa i sam premijer. Izjavom da “ako se osniva Demohrišćanska stranka u Crnoj Gori i ja sam tu negdje”, on nije, kao uostalom ni Bečić, krenuo ka srpstvu već ka političkom centru, izbjegavajući sve stranputice koje bi radikalno srpstvo moglo da donese.
Prvo je iz igre izbačen Miodrag Daka Davidović, biznismen iz Nikšića, koji je sagradio četiri manastira i pomogao obnovu na destine crkava i manastira, a sada je na red došao i Demokratski front. Davidović ih je, međutim, iznenadio svojom kampanjom pa je već sada izvjesno da će on biti značajan politički činilac na predstojećim izborima. DF će morati, izgleda, da se pomiri sa činjenicom da sve ono što je uradio prije 30. avgusta više ne važi i da su u igri neki drugi igrači.
Na kraju crkva će morati, ipak, da arbitrira u ovom trostrukom političkom obračunu političkih grupacija koje se sve, listom, zaklinju u Mitropoliju, pokojnog mitropolita Amfilohija, a do skoro i u vladiku Joanikija.
Pitanje je čiji će blagoslov, na izborima u Nikšiću, biti jači Joanikijev ili Vučićev.
