Za njenu smrt, kaže Branislava, možda ne bi saznala ni tada da nije bila uporna i zvala bolnicu na svakih par sati, ali su joj uporno govorili da će je nazvati neko od ljekara, jer medicinske sestre nemaju ovlašćenja da daju ikakve informacije o pacijentima. Branislava je pokušala i da ode do KCV, na odjeljenje abdominalne hirurgije gdje je baka ležala, ne bi li išta saznala, ali zbog zabrana posjeta nije uspjela ni da uđe, a kamoli da stigne do nekog ljekara.
“Tek sam na smrtovnici vidjela da je preminula još 13. oktobra u pet časova, više od 31 sat nakon što sam u petnaestom telefonskom pozivu “izvukla” iz sestre da je baka preminula. Na dan kada je umrla ja sam dva puta zvala, u toku prijepodneva, kada je ona zapravo već bila mrtva, ali mi ništa nijesu rekli”, ogorčeno kaže Branislava, napominjući da joj je medicinska sestra dala broj telefona izvjesnog doktora Miloševića, koji, kako tvrdi, ni dan danas nije dostupan.
Novosađanka je KCV nazvala i poslijepodne istog dana, gdje su je opet uputili na ljekare i posavjetovali da ostavi svoj broj telefona, te da će je doktor nazvati poslije večernje vizite. Ni do tog poziva, tvrdi Branislava, nije došlo.
“Sjutradan ujutro se ponavlja cijela situacija, govore mi da će me zvati ljekar, da pokušam da nazovem nakon vizite, da pozovem za deset minuta … U posljednjem pozivu sam razgovarala sa glavnom sestrom odjeljenja gdje sam, sad već povišenim glasom, tražila da mi samo kaže da li je baka živa ili ne. Ona me je tada iznenađeno upitala zar nijesam dobila telegram, u kom su me navodno obavijestili da je preminula još 13. oktobra”, kaže Novosađanka, ističući da taj telegram ni do danas nije stigao. Kako kaže, sestra joj je objasnila da KCV “nema praksu da vijesti o smrti saopštavaju preko telefona, već da u tim slučajevima šalju telegram”.
Praktično, posljednje vijesti o baki Branislava je dobila od nje same, tri dana prije njene smrti, kada ju je sama nazvala iz bolnice nakon operacije da joj javi da se dobro osjeća i da je operacija bila uspješna. Nažalost, kako se ispostavilo, stanje se pogoršalo i žena je preminula, ali to u porodici niko nije znao.
”Kada sam napokon saznala da ona već 31 sat leži mrtva, ja sam juče otrčala na patologiju, jer me je uhvatio strah da će pomisliti da nema nikoga i da će je sahraniti kao neko nepoznato lice, jer niko nije došao po nju”, potreseno priča Novosađanka, pitajući se koliko je još ovakvih slučajeva.
“Tako da se ophode prema starima, ja stvarno ne znam razlog. Kakvi su to neljudi? Pa da je veterinrska stanica u pitanju, da je kuče u pitanju, red je da ljekar porazgovara sa vama, a ne ljudsko biće!”, ogorčeno kaže Branislava, napominjući da “razumije i koronu i da su ljekarima male plate, ali da se ovdje radi o ljudskosti i poštovanju tuđeg života”.
Nova.rs je poslala upit Kliničkom centru Vojvodina povodom cijelog slučaja, sa molbom da daju svoj komentar. Odgovor, kao ni Branislava izvinjenje, nijesu dobili.
