Brojke za razmišljanje, ali nimalo iznenađujuće za dr Čamberlena, direktora Centra za istraživanje kancera “Fred Hačinson” u Sietlu (Fred Hutchinson Cancer Research Center), koji je godinama u kontaktu sa oboljelima od raka. Razloge ovakvog ponašanja ljekar vidi u manjoj sposobnosti muškog pola da se brine o partneru, dok žena bolje uspijeva da podnese teret odgovornosti koji nameće održavanje kuće i funkcionisanje porodičnog života. Žene imaju veću moć adaptacije u tako stresnim situacijama, dok je reakcija nekih muškarca – bijeg. “Tolika iznenadna odgovornost nepodnošljiva je za jedan broj muškaraca”, kaže Čamberlen. Napuštanje partnera najčešće se dešava na oko šest mjeseci od dijagnosticiranja bolesti.
Procenat rastava smanjuje se kako je brak duži.Interesantno ali, ako par ranije nije imao bračnih problema, stres je veći, a sa njime i vjerovatnoća rastave. A ako je odnos već bio u krizi, žena će teško ostaviti muškarca baš u tom momentu.Poznato je da u liječenju kancera i drugih teških oboljenja podrška porodice i partnera imaju ogroman značaj na efikasnost terapija. Napuštene osobe lakše se predaju, ne prihvataju nove metode liječenja, sklonije su depresijama i češće umiru.Da li ovo znači da je među izliječenima procentualno veći broj muškaraca, ostalo je nepoznato.Rezultati istraživanja biće objavljeni u narednom broju američkog časopisa “Kancer”.
