Bokan je na komemorativnoj sjednici kazao da je Vujošević preminuo u Beogradu, gradu u koji ga je sudbina dovela kao petogodišnjeg dječaka iz Titigrada.
“Rođen 3. marta 1959. godine u Titogradu, bio je Podgoričanin i Crnogorac po rođenju, Beograđanin po odrastanju, a po izboru i duhugrađanin svijeta. Po načinu mišljenja i životaaristokrata. Pasionirani čitalac, zaljubljenik u umjetnost, posebno u slikarstvo”, kazao je Bokan.
On je istakao da su Vujoševićevi korijeni iz plemena Kuča govorilimnogo i prije nego što je sam išta rekao.
“Iz tog roda ne izlaze obični ljudi. Rađaju se borci, vaspitači, graditelji.
I upravo to je bio Duško. Četiri decenije posvećenog rada oblikovale su ga u mnogo više od trenera. Bio je pedagog, filozof, autoritet i oslonac. Čovjek koji je razumio da se trofeji ne osvajaju samo na parketu, već u glavi i u srcui da se ni jedno ni drugo ne može izgraditi bez karaktera”, rekao je Bokan.
On je naglasio da je prerano otišao čovjek kojem se divio, ali i kojeg je poštovao upravo zato što je bio svoj i jedinstven.
“Iza njega su stajali talenat, ali još više rad — težak, svakodnevan, beskompromisan. Fanatična posvećenost i gotovo iracionalna pripadnost timu. Takva odanost izaziva . Bio je intelektualac, mudrac, trener, ali i mangup, čovjek sa stavom i hrabrošću da ga brani, bez obzira na cijenu”, rekao je Bokan.
Prema njegovim riječima, Vujošević je bio učitelj i mentor koji je svoje igrače tjerao da čitaju klasike, uvjeren da vrhunski sportista mora biti kompletna ličnost.
“Njegovi treninzi nijesu bili samo priprema za utakmicu, bili su priprema za život. Govorio je da „sport treba da bude pravedan, jer na ovom svijetu nema dovoljno pravde“, i u toj rečenici staje njegova suština”, rekao je Bokan.
On je naglasio da posebno mjesto u Vujoševićevoj karijeri zauzima njegova uloga u reprezentaciji Crne Gore.
“Bio je prvi selektor reprezentacije Crne Gore. Odveo je našu reprezentaciju na Evropsko prvenstvo 2011. godine , prvo veliko takmičenje u istoriji naše države. To nije bio samo sportski rezultat. To je bio temelj. Temelj identiteta, samopouzdanja i vjerovanja da pripadamo evropskoj košarkaškoj mapi.
U vremenu kada je Crna Gora gradila svoje institucije, Duško je gradio tim. Učio igrače šta znači nositi državni dres,ne kao privilegiju, već kao obavezu.”, rekao je Bokan.
Prema njegovim riječima, uspostavio je standarde rada, discipline i odnosa prema reprezentaciji koji su ostali i poslije njega.
“Njegov uticaj nije bio kratkoročan -bio je sistemski i trajno ugrađen u temelje crnogorske košarke. Nije morao da prihvati tu ulogu. Imao je ime, reputaciju i ponude. Ali je izabrao Crnu Gorujer je znao odakle dolazi. I zato njegovo mjesto u istoriji naše reprezentacije nije samo važno,ono je neizbrisivo”, rekao je Bokan.
On je kazao da ga je crnogorska košarka ga je čekala da nastavi svoj rad u SC Derbijukao stručni konsultant i da nastavi razvoj mladih talenata.
“Čekali smo ga da u Košarkaškom savezu bude član stručnog savjeta. Na njegovu ina našu žalost to se nije ostvarilo. Došle su borbe koje nijesu sportske. Godinama se suočavao sa teškim zdravstvenim izazovima. U maju 2025. godine prošao je i transplantaciju. Borio se onako kako je živio - tiho, uporno, dostojanstveno. Bez odustajanja. Onako kako je i govorio: Borba, bre”, rekao je Bokan.
On je naglasio da te dvije riječi danas nijesu samo sjećanje.
“One su zavjet. Mi koji smo imali privilegiju da ga poznajemo, da radimo s njim i da učimo od njega nosimo taj zavjet u sebi.Odmori se od duge i teške borbe, treneru. U ime Košarkaškog saveza Crne Gore i svih nas koje okuplja ljubav prema košarci- hvala ti Dule. Za znanje. Za snagu. Za sistem. Za ljude. Za nezaborav. Neka ti je vječna slava”, zaključio je Bokan.
