"Drugim riječima, vlast nije htjela ni da razgovara o tome da svi zaposleni imaju jednaka prava. Naime, izmjenama Zakona o radu, koje su stupile na snagu krajem aprila ove godine, propisano je da zaposlenima radni odnos po sili zakona prestaje sa navršenih 67 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja. Međutim, za državne službenike i namještenike i dalje važi granica od 66 godina", istakla je ona.
Kako dodaje, to u praksi znači da zaposleni u školi ili vrtiću može da radi do 67. godine, dok zaposleni u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija mora da prestane sa radom već sa 66 godina.
"Dakle, ljudi koji rade u istom obrazovnom sistemu, samo u različitim institucijama, nemaju ista prava. Jednima je omogućeno da rade godinu duže, dok se drugima to pravo uskraćuje. Upravo zato smo predložili izmjene Zakona o državnim službenicima i namještenicima, kako bi se ova nelogičnost otklonila i kako bi za sve važila ista starosna granica za prestanak radnog odnosa", pojašnjava Bojanić-Lalović.
No, kako dodaje, vladajuća većina odbila je da podrži da se o tom predlogu raspravlja.
"Time je propustila priliku da ispravi očiglednu nepravdu prema državnim i lokalnim službenicima i namještenicima. Nije pravedno da neko mora da prestane sa radom godinu ranije samo zato što radi u državnoj ili lokalnoj upravi, a ne u školi, vrtiću ili nekoj drugoj ustanovi. Zakon mora biti jednak za sve, a prava zaposlenih ne smiju zavisiti od toga u kojoj instituciji rade. Ukoliko je država već omogućila rad do 67. godine, onda to pravilo mora jednako da važi za sve", zaključila je ona.








