Provjera kvalifikacija zaposlenih u javnoj upravi u Crnoj Gori i dalje izostaje u većini opština, uprkos obavezama koje proizilaze iz odluka Vlade. Na moguće sistemske propuste, ali i nedostatak političke volje, upozorava Centar za građansko obrazovanje. O tome, kao i o izazovima u zapošljavanju u obrazovnom sistemu, u jutarnjem programu Televizije E govorila je Zoja Bojanić-Lalović iz Odbora za prosvjetu nauku kulturu i sport.
Inicijativa Centra za građansko obrazovanje o provjeri kvalifikacija zaposlenih na lokalnom nivou pokrenuta je nakon odluke Vlade iz 2024. godine, kada je međuresorsna komisija zatražila od opština dostavljanje tih podataka. Međutim, kako ističe Zoja Bojanić-Lalović, reakcija je u velikoj mjeri izostala.
Od ukupno 25 opština, odgovor su dostavile samo četiri. Kao pozitivan primjer izdvojena je opština Kolašin, dok je Podgorica ovo pitanje prepoznala kao prioritet. Upravo u glavnom gradu, tokom sprovedenih provjera, utvrđen je i jedan slučaj nezakonitog zapošljavanja, dok su dodatne kontrole u toku.
Bojanić-Lalović upozorava da ovakvi podaci ukazuju na širi, sistemski problem, ali i na nespremnost institucija da se ozbiljno pozabave provjerom stručnosti zaposlenih. Kako navodi, razlog za to može biti i činjenica da bi takve provjere mogle ugroziti ustaljene modele zapošljavanja, koji su često povezani sa partijskim ili ličnim vezama.
Ipak, naglašava da mehanizmi za provjeru postoje i da njihova primjena nije komplikovana, zbog čega zaključuje da je ključni problem nedostatak volje, a ne kapaciteta.
Govoreći o zakonodavnom okviru, ukazala je i na problematične odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima, prema kojima se za rukovodne i stručne pozicije zahtijeva VI nivo kvalifikacija. To, kako ocjenjuje, otvara pitanje stručnosti kadra na najodgovornijim funkcijama.
Poseban fokus u razgovoru bio je na obrazovnom sistemu i procedurama zapošljavanja nastavnika. Bojanić-Lalović smatra da postojeći bodovni sistem ne daje realnu sliku kvaliteta kandidata, dok kratki intervjui nijesu dovoljni za procjenu pedagoških sposobnosti.
Kao efikasniji model navodi uvođenje mentorskog rada, oglednih časova i pripravničkog staža, što je praksa u razvijenim obrazovnim sistemima. Podsjeća da je takav pristup ranije postojao i u Crnoj Gori, kada su mladi nastavnici kroz jednogodišnji staž uz mentora sticali praktična znanja, a zaposlenje je zavisilo od preporuke.
Ukazuje i na dodatni problem nedostatka nastavnog kadra u oblastima poput hemije, biologije i fizike, zbog čega se angažuju i nestručni kadrovi ili apsolventi.
Zaključuje da je zapošljavanje u obrazovanju danas previše birokratizovano za tako složenu profesiju, te da, osim formalnog obrazovanja, ključnu ulogu imaju motivacija, talenat i sposobnost rada sa djecom.
5
