„Prije svega mi kao društvo, a onda kao onaj dio društvenog sistema koji mijenja i realizuje sve ono što ovu profesiju stavlja na posebno mjesto, moramo na svim poljima djelovati i vratiti prosvjetnim radnicima mjesto koje im pripada. Briga za nastavnike i njihov društveni status neodvojiv je od brige za djecu. Ako je tako, onda položaj prosvjetnih radnika, njihov socijalni status, svakako treba poboljšavati i unapređivati. Uz to idu uslovi rada, mogućnosti profesionalnog razvoja itd.“, istakla je Bojanić-Lalović u intervju za dnevni list Dan.
Govoreći o načinu izbora direktora, ona je kazala da je rukovođenje od posebnog značaja za kvalitetno funkcionisanje jedne obrazovno- vaspitne ustanove i zato je, prije svega, važno da se ovim poslom bavi onaj ko će to najbolje raditi.
„O izboru direktora mišljenje treba da daju i roditelji i nastavnici, ali i lokalna zajednica, jer taj čovjek treba da bude prepoznat u svojoj zajednici. Osim toga, mislim da bi u zakon trebalo da uđe kao obavezno da lice koje će biti birano mora da zadovolji standarde kompetencija za direktore koje je definisao Zavod za školstvo. Dakle, bez mišljenja stručnih institucija sistema, nijedan direktor ne bi mogao rukovoditi ustanovom“, podvukla je Bojanić-Lalović.
Ona je naglasila kako je važno i da to mjesto bude primamljivo za kandidate jer ograničavajući mandat, kao i položaj nakon isteka mandata, koji je neizvjestan, nepovoljno utiče na motivaciju kadrova za to mjesto.
„Oni koji su prepoznati kao uspješni u rukovođenju i koji doprinose unapređivanju kvaliteta i doprinose uspjehu ustanove kojom rukovode moraju biti prepoznati. Sistem bi trebalo urediti tako da može prepoznati iskustvo i znanje i koristiti ga kroz mentorski rad ili neku drugu vrstu podrške i nakon isteka mandata“, poručila Bojanić-Lalović.
