Kako je navela, dan škole je oduvijek bio prilika da se slave i veličaju ideali kojima gimnazijalci teže, da se proslave svi uspjesi i predstave talenti mladih ljudi.
"Prkosni, avangardni, kreativni donose energiju koja pokreće i budi nadu. I nema ničeg spornog kada nas oni upozore da mladost traži nešto novo, nešto moderno, drugačije, ali je zabrinjavajuće kada ne samo da ne prepoznaju naše loše uticaje već ih i prihvataju. Od njih očekujemo da nas podsjete na sebe i svoj duh koji se bori protiv svih vidova ograničenja, jer gimnazijalci vide više. Oni jednostavno i u skladu sa godinama teže da iskoče iz zadatih okvira. No ambijent u kojem bi oni mogli da se izraze ipak kreiramo mi, njihovi profesori, pedagoški rukovodioci i šira društvena zajednica!", poručuje Bojanić Lalović.
Ipak, dešavanje u gimnaziji u Danilovgradu pokazuje da "smo negdje očigledno pogriješili".
"Negdje smo očigledno pogriješili kada smo im otvorili prostor da odabir njihovog muzičkog programa ugrožava osjećanja drugih, da se insistira na naglašavanju nacionalnog identiteta, a ne da se okupljaju oko univerzalnih umjetničkih vrijednosti", zaključila je Bojanić Lalović.
