Vjeruje da nagrade ovog tipa predstavljaju najbolji način da se izrazi zahvalnost svima koji svojom podrškom nose veliki dio zasluga za postignute uspjehe.
"Iako sam svjesna da biti školovan nije isto što i biti obrazovan, te da su ocjene tek mali pokazatelj duhovnog bogatstva i kompetencija koje neko posjeduje, veliko je zadovoljstvo naći se među najboljim studentima Univerziteta u ovoj studijskoj godini.Ponos i zadovoljstvo koje sam vidjela na licima članova svoje porodice i drugih bliskih mi ljudi nakon što su saznali da sam postala nosilac ovog priznanja su najvrednija stvar koju mi je nagrada donijela", kazala je Bojana i dodala da joj ova titula nameće veliku odgovornost da se i u daljem toku školovanja potrudi da je bude dostojna, te da ne iznevjeri sud koji su o njenom znanju i vještinama donijeli predmetni profesori.
Ona smatra da se do dobrih rezultata tokom školovanja ne može doći bez truda i da vrijeme koje je provela usvajajući znanja koja su joj potrebna za budući poziv ne smatra nikakvim odricanjem.
"U slučaju da nisam odlučila da studiram filosofiju, sigurno bih svakako djela velikih mislilaca nosila sa sobom po laboratorijama, krila ih među među zbirkama iz matematike, ili tragala u njima za istinom i pravdom dok pamtim prava i protokole, jer je to neotuđivi dio onoga što jesam. Važno je samo biti iskren prema sebi i prepoznati ono čemu nećemo žaliti da posvetimo vrijeme koje nam je dato, a tada će se i napor pretvoriti u zadovoljstvo", dodala je studentkinja.
Osim onog glavnog dijela koji se tiče učešća u nastavi i mogućnosti da o materiji kojom se tokom se studija bavimo razgovara sa profesorima i saradnicima u nastavi, navodi Bojana, trudila se da koristim svaku priliku da kroz različita neformalna iskustva proširi svoje znanje i usvoji vještine u oblastima u kojima potencijalno vidi sebe u budućoj karijeri.
"Veliko mi je zadovoljstvo što sam dvije godine zaredom imala priliku da u ulozi edukatora učestvujem u Otvorenim danima nauke u sklopu dvije multimedijalne izložbe: „Arheologija pamćenja i arhitektura znanja“ i „Tkači kibernetike – Ada Lovelace: Čarobnica brojeva i proročica računarstva, prva programerka i poetska naučnica, ćerka poete i princeze matematike“. Takođe, tokom prethodne dvije godine, sticala sam iskustvo i na polju novinarstva i PR menadžmenta, kroz jednogodišnji angažman na Portalu za mlade - Makanje.me i u studentskoj organizaciji BEST Podgorica", objašnjava Bojana i dodaje da joj je posebnu satisfakciju donijela mogućnost da pokrene i uređuje emisiju „Izokrenuti svijet“ na Studentskom radiju KRŠ.
Studentkinja kaže da je najviše raduje to što nije bila među studentima koji fakultet shvataju samo kao mjesto gdje se slušaju predavanja i polažu ispiti. "Koristila sam svaku priliku da dam podršku onim koleginicama i kolegama koji su vlastitim primjerom skretali pažnju na to da je Univerzitet mjesto sa kojeg treba da kreće svaka ozbiljna društvena kritika i pogonska snaga svih promjena na bolje".
Kada je riječ o ciljevima za predstojeći period, Bojana kaže da će nastaviti da koristi prilike da, osim formalnog, stiče i neformalno obrazovanje, kao i da ponudi svoje znanje i vještine kad god smatra da bi to moglo da bude na korist društvu.
"Budući da se osim tečnog poznavanja engleskog, služim i italijanskim i francuskim jezikom, nastojaću da usavršim svoje znanje na tom polju, jer cijenim da je uspjeh u poslovnom svijetu danas gotovo nemoguć bez poznavanja stranih jezika".
Studentkinja planira da, nakon sticanja bečelor diplome, upiše master studije na šta je, kako navodi, novi sistem studiranja skoro pa obavezuje.
"Voljela bih da mi se pruži prilika da makar dio školovanja provedem u inostranstvu. Nažalost, situacija koju je prouzrokovala pandemija otežava odluke studenata da se prijave za neke od međunarodnih programa, ali se nadam da će se uskoro stvoriti mogućnosti za tako nešto", objašnjava ona.
Budućim kolegama upućuje sljedeće riječi: "Voljela bih da moje riječi dođu naročito do onih budućih koleginica i kolega od kojih porodica, nastavnici i ostatak okoline očekuju da postanu ljekari ili inženjeri, a srce ih vuče negdje drugo. Prije tačno tri godine, ja sam bila taj đak. Nije potrebno da vam naročito objašnjavam opšte iznenađenje kada sam kao đak generacije odabrala filosofiju. Zato vas sa tim iskustvom podsjećam na stihove Roberta Frosta u kojima kaže: „Dva se puta račvahu u šumi, a ja - krenuh onim kojim se manje putovalo, i u tome je sva razlika.“ Ohrabrujem vas, stoga, da započnete studije filosofije ukoliko je to ono što vas privlači. Na Odsjeku za filosofiju će vas sačekati profesori u kojima nećete naći samo izvanredne predavače, već i prijatelje i uzore koji će vam pomoći da postanete najbolja verzija sebe.
Ne dozvolite da vas obeshrabre pitanja o tome šta ćete raditi poslije studija. Ukoliko je zarada vaš jedini motiv da započnete akademsko obrazovanje, onda vas pozivam da ne trošite svoje vrijeme na taj uzaludan posao. Sa druge strane, ukoliko se ne opredijelite za poziv koji volite i kroz koji vaša kreativnost dolazi do izražaja, uvjeravam vas da će vas uspjeh zaobići čak i ako odaberete najpopularnije zanimanje.
Riječi koje je našoj generaciji uputio profesor na prvoj godini studija: „Zabranjujem vam da ovdje učite bilo šta što vas se ne tiče“, još mi odzvanjaju u ušima. To je bio trenutak kada sam shvatila da sam donijela pravi izbor. Zato, budući studenti, razmislite šta je ono što vas se kao ljudi u najvećoj mjeri tiče i vidimo se sljedeće godine na Odsjeku za filosofiju!"
