I vjera i ugostiteljstvo – tako se, otprilike, može krstiti poslovna politika duhovnih centara koji niču u crnogorskim gradovima pod pokroviteljstvom i direktnom kontrolom Srpske prvoslavne crkve. Ekipa Portala Analitika istraživala koliko država godišnje gubi neoporezivanjem ovih religiozno-ugostiteljskih objekata. Počeli smo na pragu kuće - od Duhovnog centra Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi u centru Podgorice.
Kratka informacija za neupućene: Duhovni centar u Podgorici otvoren je 2004. godine i u početku je neuobičajeni ugostiteljski objekat služio uglavnom za okupljanje bratstva pravoslavne omladine pod imenom Svetog Simeona Mirotočivog.
Kasnije se, kako navodi upravnik Duhovnog centra, otac Branko Vujačić, ta gostiona otvorila prema narodu. U tom objektu, kako tvrdi Vujačić - koji se ljubazno odazvao našem pozivu na razgovor - nema ničeg komercijalnog. „Pravila ponašanja u Duhovnom isključivo su u duhu pravoslavlja - nema pušenja i upotrebe alkohola”, kaže Vujačić.
Taj ugostiteljski objekat, nešto jeftiniji od komercijalnih kafića i diskoteka u centru Podgorice, ne može se žaliti na slabu posjećenost, što nam je potvrdio i otac Vujačić. Svakodnevno se, kako kaže, u toj crkvenoj gostioni smjenjuju različite društvene strukture, i, po pravilu, najzastupljeniji su sveštenici i pravoslavni vjernici. Ipak, Duhovni centar u Podgorici, jedan od ukupno četiri u Crnoj Gori, nema obavezu plaćanja poreza.
Novinari Portala Analitika i sami su se u to uvjerili kada smo dobili fiskalni račun od poručenog jela: taj račun bitno se razlikuje od uobičajenih koje možete dobiti u ostalim ugostiteljskim objektima - nema obračunat PDV. Upravnik podgoričkog Duhovnog rekao nam je da su generalno zadovoljni poslovanjem te gostione, kaže “ prihodi prevazilaze rashode”.- Što se tiče zarade - zadovoljni smo. Povremeno organizujemo književne večeri i druge kulturne sadržaje, tako da prihod na godišnjem nivou bude zadovoljavajući. Naše poslovanje je generalno u usponu a sav prihod koji ostvarimo sliva se u budžet Srpske pravoslavne crkve. Doduše, ne možemo se porediti sa kafićima koji su komercijalnog tipa ali u suštini prihodi prevazilaze rashode, kazao je otac Vujačić, inače diplomirani ekonomista u razgovoru sa novinarima Portala Analitika.
Ograničene poreske olakšice: Kako Zakon o PDV-u reguliše oporezivanje crkvenih objekata. Vjerske organizacije imaju ograničene poreske olakšice – ukoliko pružaju usluge da zadovolje potrebe svojih članova, oslobođeni su poreza na dodatu vrijednost i izvještavanja o svojim prihodima. Međutim, ako pružaju ili proizvode tržišno orjentisane usluge ili proizvode - čiji promet godišnje prelazi 18 000 eura - oni podliježu plaćanju PDV-a.
- Porez na dobit ne plaćaju vjerske zajednice, ako su u skladu sa posebnim zakonom osnovane na obavljanje nedobitne djelatnosti. Ukoliko vjerska zajednica vrši isporuku proizvoda i usluga za tržište, u tom slučaju su obveznici plaćanja poreza na dodatnu vrijednost - ako za posljednjih 12 mjeseci ostvare promet proizvoda ili usluga veći od 18.000 eura - kao i poreza na dobit i poreza na nepokretnosti, navodi se u saopštenju Ministarstva finansija dostavljenom Portalu Analitika.
Indirektni poreski obveznici: Sa druge strane, plate crkvenih službenika kao i građevinski materijal koji služi za obnovu crkvi i manastira nijesu oslobođeni poreza na dodatu vrijednost. Dakle, vjerske zajednice indirektni su obveznici plaćanja PDV-a. To znači da kao i sva pravna i fizička lica oporezivi su u onom dijelu za koji podnesu poresku prijavu, objašnjava Gordana Stajčić iz Poreske Uprave Crne Gore.
- Naplaćujemo poreze i doprinose na zarade. Takođe, za svaki utrošeni materijal i građevinsku uslugu vjerskim zajednicama obračunava se PDV. Porez se obračunava po stopi koja je univerzalna po zakonu za sve obveznike u Crnoj Gori. Sve, dakle, što obveznici prijave Poreskoj Upravi i što obračunaju po toj osnovi, navodi Stajčić.
Poređenja radi, u Srbiji i Hrvatskoj Crkva je takođe oslobođena plaćanja PDV. Međutim, vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini su poreski obveznici, kao i svaki drugi privredni ili pravni subjekti. Iako se nad njima ne vrši standardna revizorska kontrola, finansijska policija ima pravo vršiti kontrolu, ali samo na zahtjev tužilaštva.
U državama Evropske unije Crkva je oslobođena izmirivanja poreza jer tako propisuje zakonodavstvo i direktive EU, ali je sve češća situacija da se u nacionalnim parlamentima predlažu izmjene zakona, kako bi se uveo porez i uspostavila kontrola priliva novca.
Državni gubitak: Ključno pitanje, međutim, glasi: da li poslovanje duhovnih centara SPC zaista ne prelazi zacrtani iznos od 18.000 eura? Kratko istraživanje novinara Portala Analitika pokazuje da bi, makar što se tiče Duhovnog centra u Njegoševoj ulici u Podgorici, godišnji promet morao biti veći i to samo za poslovanje gostione, ne računajući knjižaru pored.
Naime, ugostiteljski objekti u neposrednoj blizini, poput kafića Korto malteze, Soul 2 Soul, Kaktus, Berlin, lociranih u Njegoševoj ulici u prosjeku dnevno ostvaruju promet od nekih 300 eura, kazali su nam poreski inspektori koje je konsultovao Portal Analitika.
Praktično je nemoguće, kažu izvori Portala Analitika, upoređujući posjetu u kafićima sa posjetom crkvene gostione, da promet Duhovnog centra bude ispod tog dnevnog prosjeka. „Teško je licitirati, ali sasvim je logično ocijeniti da godišnji promet prevazilazi 100 hiljada eura“, kaže izvor Portala Analitika, navodeći da je ključni problem što ne postoji političke volje u državi da se stvari dovedu u red.I zaista, ne treba biti neki veliki matematičar: crnogorska država gubi desetine hiljada eura od neoporezivanja Duhovnog centra. Pitanje je, samo, zbog čega nekome odgovara da su, unutar države, neke organizacije izuzete od poreskog sistema kojeg moraju, makar formalno, svi da se pridržavaju.
Duhovni centar u Podgorici jedan je od ukupno četiri u Crnoj Gori. Na sajtu mitropolije Crnogorsko primorske Srpske pravoslavne crkve zvanično su zavedena ukupno četiri duhovna centra i pet knjižara. Pored podgoričkog Duhovnog centra i knjižare Sv. Jovana Vladimira tu su još i - Pravoslavni duhovni centar sa knjižarom Sv. Stefana Štiljanovića u Budvi. Pravoslavni duhovni centar sa knjižarom Sv. Evstatija Prevlačkog, u Baru. Pravoslavni duhovni centar sa knjižarom Sv. Jovanja Krstitelja na Cetinju i Knjižara „Svetigora“ u Herceg Novom.
Prema izvještaju Poreske uprave Crne Gore godišnji prihodi crkvenih ugostiteljskih objekata do sada nijesu prelazili 18 000 eura, te zakonski nijesu bili obavezni da plaćaju porez. Ne treba izostaviti ni to da se prihodi crkvenih knjižara od prodaje suvenira poput privjezaka, brojanica, freski, ikona i knjiga, takođe ne prijavljuju poreskoj upravi...Da li, zaista, neko može vjerovati da ukupni prihodi ne prelazne famozni limit od 18.000 eura?
Država u državi: Da je Crkva po svom utrašnjem ustrojstvu i finansijskoj upravi zaista nezavisna, neki bi rekli nalik na „državu u državi“, indirektno potvrđuju i riječi oca Branka Vujačića koji je pojasnio kako funkcioniše sistem nadzora rada Duhovnog centra.
U organizacionom i institucionalnom dijelu Crkva ima svoje organe, opštine, odbornike i sveštenike. Svi oni raspolažu sopstvenim budžetom, imaju svoj sud i unutrašnju kontrolu u svakoj crkvenoj eparhiji, objašnjava otac Vujačić.
- Prihod svakog crkvenog objekta unutar pojedinih crkvenih opština sliva se u budžet i njihov prihod oporezuje Mitropolija SPC. Imamo svoj godišnji razrez odnosno porez koji ide u kasu Mitropolije, i koji se raspodjeljuje za potrebe sveštenih lica. Sav taj novac nastoji se pravedno raspodijeliti shodno potrebama i mogućnostima, kaže upravnik podgoričkog Duhovnog centra, otac Vujačić u razgovoru za Portal Analitika, uz podsjećanje da Crkva nije obveznik plaćanja poreza na promet roba i usluga, jer je kako navodi- po svom unutrašnjem ustrojstvu odvojena od države a država od crkve.
Toj i takvoj konstataciji oca Vujačića ne bi se mogla naći zamjerka: svaka vjerska organizacija ima potpunu slobodu unutrašnje organizacije i raspodjele prihoda. Problem, međutim, nije u stavu Srpske pravoslavne crkve da ignoriše poreski sistem države Crne Gore; glavno pitanje je – zbog čega nadležni ćute na očigledno izigravanje poreskih obaveza i pristaju da tolerišu princip ignorisanja države Crne Gore?
Ana UGLIK
