“Imao sam predivno djetinjstvo u malom mjestu. Stalno smo bili na ulici, igrali fudbal, bavili se sportom… I tako smo živjeli u Jugoslaviji. Tada se ne pitaš u kakvoj državi živiš jer si dijete. Kasnije su se pojavila određena pitanja, posebno o slobodi i slobodi izražavanja. Zašto ne mogu reći ono što mislim? Zašto mi to neko brani? S druge strane je bilo i pozitivnih stvari” rekao je Boban, čije je riječi prenio Večernji list.
Što se nije moglo u Jugoslaviji?
“Biti Hrvat i nadati se da ćemo jednog dana imati slobodnu Hrvatsku. Moramo znati da je u Jugoslaviji bilo puno dobrih stvari, režim je ulagao u sport i obrazovanje. Ali, normalno je da želiš biti ono što jesi. Moja porodica je sanjala o slobodnoj Hrvatskoj i to smo željeli. Ili barem mogućnost da se izrazimo kao ljudska bića” rekao je Boban, pa se osvrnuo na današnje stanje.
“Proces socijalizacije i razumijevanja između južnoslavenskih država ide sve bolje“, ocijenio je.
Kako se osjećao dok je nosio dres Jugoslavije?
“Igrao sam za Jugoslaviju sa svom snagom i ponosom. To je bila moja reprezentacija. Zlato u Čileu jedan je od najboljih trenutaka u mojoj karijeri. To je bilo više od sna, nešto nevjerovatno… Ostali smo prijatelji, bez obzira na političke okolnosti, istorijske tragedije, rat i sve ostalo. Bili smo saigrači, oni su bili Srbi, ja sam Hrvat, neki ljudi su se osjećali kao Jugosloveni… Bili smo kao jedno i nije bilo problema”, jasan je Zvonimir.
Nekadašnji as Milana zatim se osvrnuo na čuvenu utakmicu Dinama i Crvene zvezde 1990. godine i udaranje policajca što je postao mitski trenutak
“Ne želim da dajem istorijski sud zašto se Jugoslavija raspala, ali jedan od razloga je sigurno ekonomski. Režim nije htio da prihvati nove ideje i to je bio problem. Cijelog života sam pokušavao da izbjegnem tu temu, o 13. maju 1990. Bio sam jedan od hiljadu koji su napravili nešto za ideale. To je bio hrabar potez protiv režima i tako smo to osjećali. I ništa više. Vidio sam što se događa na stadionu, bila je to velika nepravda i reagovao sam. Poske sukoba s policajcem sam ušao u svlačionicu Zvezde, oni su svi bili moji prijatelji. Rekao sam im da se ne brinu i da će normalno doći kući. Uvijek sam pokušavao da napravim stvari kao čovjek, ali imam svoje ideale i ideje. Domoljubne hrvatske ideje dio su mene cijelog života. Ne smatram Hrvate boljima od drugih nego ih samo smatram svojima. I ništa više”, ističe Boban.
Policajac kojeg je Boban udario (Refik Ahmetović) nije bio Srbin, dodao je novinar Sajmon Kuper koji je pravio veliki intervju.
“To nije bio potez protiv Srbije nego protiv režima. Srbija nije imala veze s tim”, odgovorio je Boban.
U kakvom je odnosu bio s igračima iz Srbije?
“Izbjegavali smo tu temu i ostali u dobrim odnosima, prijatelji kao što smo i bili. Mi smo ljudska bića i normalni ljudi. To što je moja država imala političke ideale i ideje mi ne dozvoljava da ne budem prijatelj s onima s druge strane. I nikad nijesam osjetio da me mrze zbog toga što sam Hrvat”, završio je priču Boban.
