Podsjetimo, prvog marta te godine, građani Crne Gore opredjeljivali su se o nezavisnosti. Taj referendum, međutim, protekao je uz bojkot suverenističke opozicije, ali i uz brojne neregularnosti. Naposljetku je na biračka mjesta izašlo 66 odsto glasača, a njih 266.273, odnosno 96,8 odsto, podržalo je da Crna Gora ostane dio Jugoslavije.
Nešto zanimljivije, međutim, bilo je na referendumima u tadašnjem Titogradu i Ivangradu. Tamo su birači dobili još jedan listić, sa pitanjem da li tim gradovima treba da budu vraćena imena Podgorica i Berane.
U Titogradu je na referendum izašlo 67.498 od oko 103.000 upisanih birača, pri čemu je njih 48.721, bio za ime Podgorica. Oko 27 odsto birača, odnosno njih 17.667 bilo je za to da i dalje ostane naziv Titograd.
No, naročito je interesantno kako su na većini od oko hiljadu nevažećih listića birači ispisali poruku „skupo je“. O tome je dan kasnije izvijestila agencija Tanjug, navodeći kako je očito u pitanju bio „organizovan potez“.
Kada je u pitanju Ivangrad, tamo je rezultat referenduma bio izuzetno tijesan. Za povratak imena Berane glasalo je 53,8 odsto birača.
Obje odluke će mjesec kasnije ratifikovati i crnogorski parlament, a objavom u Službenom listu drugog aprila promjene naziva bile su i ozvaničene.










