Veliki propust: Bivši finansijski direktor Regionalnog vodovoda tvrdi da je Vodovod Kotor zatražio veće količine vode od Regionalnog vodovoda nestašice ne bi bilo

Bjelobrković: Voda iz Regionalnog vodovoda bila bi dovoljna za sve građane Kotora

Sa 175 sekundnih litara vode, koliko se Kotoru isporučuje iz Regionalnog vodovoda, moguće je da svi potrošači u opštini dobijaju ispravnu (nezaslanjenu) vodu svakog dana po određenom rasporedu restrikcija, kako se to godinama unazad i radilo. No, predsjednik Opštine i direktor Vodovoda su odlučili da već mjesec dana tih više od 11.000 stanovnika dobijaju zdravstveno neispravnu vodu i izložili ih seriji teških posljedica, od ugrožavanja zdravlja do šteta na stambenim instalacijama i uređajima, kaže Bjelobrković

Bjelobrković: Voda iz Regionalnog vodovoda bila bi dovoljna za sve građane Kotora Foto: RTCG
PobjedaIzvor

Da je Vodovod Kotor, prije dvadeset dana, blagovremeno reagovao i zatražio veće količine vode od Regionalnog vodovoda ova katastrofa bi bila izbjegnuta, jer sa 175 sekundnih litara vode koliko se Kotoru isporučuje iz Regionalnog vodovoda, moguće je da svi potrošači u opštini dobijaju ispravnu (nezaslanjenu) vodu svakog dana po određenom rasporedu restrikcija, kako se to godinama unazad i radilo, kazao je za Pobjedu Predrag Bjelobrković iz Kotora, koji je veći dio svog radnog vijeka proveo u Regionalnom vodovodu na funkcijama finansijskog direktora, izvršnog direktora i šefa jedinice za implementaciju projekata.

"No, predsjednik Opštine i direktor Vodovoda su odlučili da već mjesec dana tih više od 11.000 stanovnika dobijaju zdravstveno neispravnu vodu i izložili su ih seriji teških posljedica, od ugrožavanja zdravlja do šteta na stambenim instalacijama i uređajima", kaže Bjelobrković i pita se „ko im je dao pravo da diskriminišu toliki broj ljudi i ukinu im jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na pristup zdravoj pijaćoj vodi i ima li javnost pravo da zna odgovor na to pitanje“.

Kotorska naselja Dobrota, Ljuta i Orahovac, te Perast i Risan već skoro mjesec dana suočavaju se sa nedostatkom pitke vode na česmama jer, usljed povećanog saliniteta izvorišta Tabačina i Orahovac, na slavinama dobijaju zaslanjenu vodu. U naseljima Škaljari, Muo, Prčanj, Kostanjica, Morinj i Strp potrošači imaju pitku vodu jer se snabdijevaju iz Regionalnog vodovoda.

Građani na ivici

Nezadovoljstvo građana iz dana u dan sve je veće, organizovana su već dva protesta u Kotoru, 15. i 24. jula, kada je grupa mještana Dobrote blokirala ulaz u Stari grad, a protest je organizovan i u Risnu blokadom saobraćajnice.

Predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić kazao je ranije Pobjedi da trenutno nemaju rješenje za problem nedostatka pitke vode u djelovima opštine, te da razumije nezadovoljstvo građana, ali ne i proteste tim povodom, jer ovo nije prvi put put da zaslane vodoizvorišta, ali je prvi put da se zbog toga protestuje. Jokić je 11. jula donio naredbu o sprovođenju mjera zaštite stanovništva od poremećaja u javnom vodosnabdijevanju i rješenje o formiranju operativnog štaba.

Na inicijativu kotorskog DPS-a 21. jula je održana vanredna sjednica na kojoj se više sati raspravljalo o vodosnabdijevanju u Kotoru. Jokić je na toj sjednici najavio da će nakon prolaska najavljenih nepovoljnih vremenskih uslova i stabilizacije situacije računi za vodu svim fizičkim licima biti umanjeni. Pored toga, kazao je da će biti formirana posebna komisija koja će procjenjivati eventualnu štetu nastalu na kućnim aparatima. Ukoliko se utvrdi da je šteta posljedica aktuelne situacije u sistemu vodosnabdijevanja, oštećenim građanima biće isplaćena odgovarajuća naknada.

Bjelobrković kaže da je suština trajnog rješenja problema zaslanjene vode u Kotoru temeljna rekonstrukcija mreže, tj. izgradnja, rekonstrukcija cjevovoda, kako bi se eliminisala uska grla koja smanjuju protoke.

"Zatim izgradnja dodatnih rezervoara, standard je 150 odsto dnevne potrošnje, što znači da za 175 sekundnih litara vode iz Regionalnog vodovoda, uz postojećih 9.000 m³ treba izgraditi još 11.000 m³ rezervoarskog prostora i izgraditi buster stanice za naselja iznad postojećih rezervoara. Ovaj investicioni program moguće je završiti u naredne tri do četiri godine, a trebao je biti urađen paralelno sa izgradnjom regionalnog vodovoda, iz kapitalnog budžeta Opštine Kotor. Nakon toga izvorišta Tabačina i Orahovac treba zatvoriti i konzervirati i otpisati iz bilansne aktive Vodovoda Kotor. Ona su na nultoj koti, u dubokom krastu i seizmički jako aktivnom području i zaslanjenja na njima će biti sve češća i sve duža", kaže Bjelobrković.

On smatra da su ova izvorišta neodrživa zbog nulte kote i prodora mora, a da se voda iz Regionalnog vodovoda dobija na koti rezervoara Škaljari - 82 mnm i dalje se distribuira gravitacijom. Bjelobrković upozorava i izražava bojazan da „predugo potcjenjujemo zdravstvene rizike koje korišćenje Tabačine i Orahovca nosi, kako se to desilo prije nekoliko dana u Gostivaru u Sjevernoj Makedoniji, gdje je došlo do zagađenja vode u gradskom vodovodu, zbog čega je Vlada proglasila krizno stanje u trajanju od 30 dana u toj opštini.

Regionalni vodovod nije švedski sto

Bjelobrković konstatuje da od 2010. godine kada je Regionalni vodovod pušten u rad, pa sve do danas, sve vlade i sve primorske opštine nijesu razumjele ili nijesu htjele da razumiju da su regionalni vodovodni sistem i sistemi opštinskih vodovoda na primorju tehničko-tehnološki jedan sistem kojim treba upravljati uvažavajući tu elementarnu činjenicu, a da ne treba tretirati Regionalni vodovod kao ,,švedski sto“ (uzeću koliko ću i kada ću) i igrati se malih opštinskih šerifa.

Bjelobrković je, kaže, zbog teških posljedica, koje više od 11.000 građana Opštine Kotor, naselja Tabačina, Dobrota, Ljuta, Orahovac,

Dražin vrt, Perast, Risan i Strp, u kojima živi više od polovine ukupnog broja stanovnika Kotora, a koji već mjesec dana trpe zbog zaslanjene vode, odlučio da svoju komunikaciju s početka jula sa direktorom kotorskog vodovoda Đurom Markovićem učini javnom.

Bjelobrković je u saopštenju dostavljenom Pobjedi naveo da se smatra kompetentnim da sugeriše kotorskom vodovodu mjere i strategiju za trajno rješenje ovog dugogodišnjeg problema.

"Međutim, još jednom se pokazalo da u našem društvu činjenice, brojke i tehnički standardi nijesu bitni. Bitne su političke kvalifikacije kojima se manipuliše javnim mnjenjem, kako je to uradio gospodin Vladimir Jokić u tekstu koji je objavljen u većini štampanih i elektronskih medija", saopštava Bjelobrković i dodaje da je „cijela priča kada je zaslanjenje vode u Kotoru u pitanju, bolno jednostavna“.

Bjelobrković tvrdi da je sa 175 sekundnih litara vode, koliko se Kotoru isporučuje iz Regionalnog vodovoda, moguće da svi potrošači u opštini dobijaju ispravnu (nezaslanjenu) vodu svakog dana po određenom rasporedu restrikcija, kako se to godinama unazad i radilo.

"No, predsjednik Opštine i direktor Vodovoda su odlučili da već mjesec dana tih više od 11.000 stanovnika dobijaju zdravstveno neispravnu vodu i izložili ih seriji teških posljedica, od ugrožavanja zdravlja do šteta na stambenim instalacijama i uređajima", kaže Bjelobrković i pita se „ko im je dao pravo da diskrimišu toliki broj ljudi i ukinu im jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na pristup zdravoj pijaćoj vodi i ima li javnost pravo da zna odgovor na to pitanje“.

U pismu koje je 6. jula uputio direktoru Vodovoda Kotor Đuru Markoviću, Bjelobrković sugeriše da za zaslanjenje izvorišta ne koriste termin ,,prirodni fenomen“. Kaže da ,,saltwater intrusion“, tj. prodor slane-morske vode u slatkovodni akvifer (izvorište) nije nikakav ,,fenomen“ već uobičajena pojava na Mediteranu, a i širom svijeta, do koje dolazi kada je izvorište na koti mora i nalazi se u karstnim područjima, kao što je slučaj sa pomenuta dva izvorišta.

"U hidrogeologiji se ovo dešava kada zbog smanjenog dotoka slatke vode iz karstnog zaleđa dođe do prodora mora u taj akvifer. Stoga upotreba tog pojma implicira namjeru da se problem sa zaslanjenom, tj. neispravnom vodom za piće, sa kojim se danima suočava veliki broj građana naše opštine, pripiše višoj sili i tako se eliminiše odgovornost menadžmenta Vodovoda za pogrešne poslovne odluke", tvrdi Bjelobrković.

Neodgovorni menadžment

Smatra da je apsolutno jasno da se ova situacija mogla izbjeći da je Vodovod Kotor, prije petnaestak dana, blagovremeno reagovao i zatražio veće količine vode od Regionalnog vodovoda, te da je to urađeno tek kada je problem kulminirao i kada su kritike javnosti na račun Vodovoda pojačane. Bjelobrković naglašava da je sličnog, neodgovornog postupanja menadžmenta Vodovoda Kotor bilo i u ranijem periodu, iz razloga što se izbjegavalo, a i sada se izbjegava, da se problem trajno riješi gašenjem i konzerviranjem potpuno nepouzdanih izvorišta Tabačina i Orahovac i preuzimanjem cjelokupnih potrebnih količina vode iz Regionalnog vodovoda tokom cijele godine.

Bjelobrković u pismenom obraćanju direktoru Vodovoda dalje sugeriše da, shodno zakonskim propisima, kada je salinitet vode za piće iznad dozvoljenog (povećana koncentracija hlorida u elektroprovodljivosti) vodovodno preduzeće je dužno da preduzme hitne njere zaštite potrošača.

"Prema regulativi o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku upotrebu u Crnoj Gori, povišen salinitet se tretira kao hemijska neispravnost, što aktivira striktne operativne i informativne protokole. U takvoj situaciji vodovodno preduzeće je dužno da sprovede sljedeće operativne korake. Vodovod je dužan da u najkraćem roku obezbijedi alternativne izvore pitke vode (cistijerne ili flaširanu vodu za pogođena naselja). Shodno članu 6, stavu 2. Pravila o minimumu kvaliteta i obima poslova za obavljanje regulisanih komunalnih djelatnosti (Regagen), vodovodno preduzeće je ,,za vrijeme privremenog uskraćivanja vode za piće“ dužno da obezbijedi vodu za piće korisnicima u količini od 15 litara dnevno po osobi", kaže Bjelobrković i pita zbog čega Vodovod Kotor ne izvršava ovu zakonsku obavezu.

Navodi da će se stariji sugrađani, a i oni sredovječni sjetiti da su, prije puštanja u rad regionalnog vodovoda, na više lokacija u gradu bile postavljene stacionarne cistijerne sa pitkom vodom koje je redovno punila auto cistijerna Vodovoda.

Naglašava da za 60 litara flaširane pitke vode dnevno za četvoročlano domaćinstvo porodica treba da plati 18 eura svaki dan.

"Pomnožite to sa brojem dana od kada voda nije za piće pa dobijenu cifru pomnožite sa brojem domaćinstava koje danima nemaju vodu za piće. To je cifra koju građani plaćaju zbog pogrešnog upravljanja Vodovodom Kotor. To je cifra koju je morao da plati Vodovod Kotor. Zatim, shodno zaakonskim propisima, Vodovod Kotor je bio dužan donijeti odluku i obavijestiti građane da se voda iz mreže privremeno proglašava isključivo tehničkom vodom, namijenjenom samo za sanitarne potrebe", kaže u dopisu direktoru Vodovoda.

Bjelobrković navodi da je proizvodna cijena vode iz navedena dva kotorska izvorišta višestruko veća od cijene vode iz Regionalnog vodovoda.

"Alocirajte troškove struje, hemikalija, plata zaposlenih, amortizacije zgrada i postrojenja i ostale povezne troškove tih izvorišta i doći ćete do zaključka da je jedino ispravno i dugoročno održivo rješenje uzimanje svih potrebnih količina vode iz Regionalnog vodovoda tokom cijele godine. U takvom scenariju konzerviranjem postrojenja na tim izvorištima i njihovim otpisom iz bilansne aktive eliminišete sve navedene troškove, a od Regionalnog vodovoda dobićete cijenu na nivou oko 0,30 eura/m³. S obzirom na to da je slična situacija i u ostalim vodovodima na Crnogorskom primorju (zdravstveno rizična karstna izvorišta na niskim kotama i velikim varijacijama izdašnosti), ukoliko bi i ta vodovodna preduzeća odlučila da sve svoje bilansne potrebe tokom cijele godine uzimaju od Regionalnog vodovoda, cijena vode iz Regionalnog mogla bi ići još niže jer je regionalni vodovodni sistem izuzetno energetski efikasan i ima tzv. ,,degresiju fiksnih troškova“ s obzirom na to da učešće tih troškova u ukupnim troškovima rapidno opada povećanjem prodatih količina vode", navodi Bjelobrković.

On se osvrnuo i na gubitke na mreži koji su, prema tvrdnjama Vodovoda, preko 60% i oni se uredno fakturišu potrošačima i pita što se desilo sa opremom za detekciju gubitaka na mreži koju je Vodovod dobio kao donaciju, te da li se ona koristi i da li su zaposleni bili obučeni za rad sa njom.

Menadžment Vodovoda ne prihvata sugestije Bjelobrkovića

Menadžment DOO Vodovod i kanalizacija, u odgovoru Bjelobrkoviću, kaže da ih iznenađuje činjenica da je ovakav prijedlog rješavanja pitanja vodosnabdijevanja opštine Kotor dostavljen od lica koje je značajan dio svog profesionalnog angažmana ostvarilo upravo u subjektima čija je djelatnost vezana za vodosnabdijevanje.

"Upravo zbog toga bi se očekivalo da se u ovakvom obraćanju iznesu tehnički, ekonomski i regulatorno utemeljeni stavovi, zasnovani na stvarnim kapacitetima sistema, ograničenjima u isporuci, specifičnostima lokalne mreže, sezonskim opterećenjima i dugoročnim rizicima. Umjesto toga, dostavljeni prijedlog zasniva se na pojednostavljenim zaključcima, paušalnim procjenama i tvrdnjama koje ne odražavaju stvarno stanje sistema vodosnabdijevanja opštine Kotor. Takav pristup više odgovara stavu lica koje nema neposredno poznavanje funkcionisanja složenog vodovodnog sistema, nego obraćanju nekoga ko je profesionalno bio vezan za ovu oblast.

U vezi sa vašim navodom da prodor slane vode u slatkovodni akvifer nije „prirodni fenomen“, već uobičajena pojava u mediteranskim i karstnim područjima, ukazujemo da navedena tvrdnja sama sebi protivurječi. Činjenica da je zaslanjenje izvorišta poznata i uobičajena pojava u određenim hidrogeološkim uslovima ne isključuje njen prirodni karakter, već ga upravo potvrđuje. Izvorišta Tabačina i Orahovac nalaze se u specifičnom karstnom području, pod neposrednim uticajem hidroloških prilika, dotoka iz zaleđa, nivoa mora, sušnih perioda i drugih prirodnih faktora koji utiču na odnos slatke i slane vode u akviferu. Prema tome, navođenje da se radi o pojavi poznatoj u hidrologiji ne predstavlja dokaz da uzrok problema leži u pogrešnim poslovnim odlukama Društva, već potvrđuje da je riječ o složenom prirodno-tehničkom problemu koji zavisi od više faktora, od kojih značajan dio nije pod neposrednom kontrolom Društva", kažu iz Vodovoda i pojašnjavaju da ne koriste navedeno objašnjenje radi izbjegavanja odgovornosti, već radi tačnog predstavljanja uzroka i prirode problema.

"Pokušaj da se poznata hidrogeološka pojava predstavi kao dokaz neodgovornog upravljanja predstavlja pojednostavljeno i stručno neutemeljeno tumačenje stvarnog stanja. DOO Vodovod i kanalizacija Kotor ne spori činjenicu da je, usljed zaslanjenja pojedinih izvorišta, došlo do otežanog režima vodosnabdijevanja i promjena u kvalitetu vode na određenim područjima. Međutim, nije tačna tvrdnja da je navedena situacija mogla biti izbjegnuta jednostavnim i blagovremenim preuzimanjem većih količina vode iz Regionalnog vodovoda.

Regionalni vodovod u ovom trenutku nije u mogućnosti da Vodovodu i kanalizaciji Kotor isporuči količine veće od približno 175 l/s. Čak i da su navedene količine preuzete ranije, one ne bi bile dovoljne za uredno vodosnabdijevanje teritorije opštine Kotor u ljetnjem periodu, kada su potrebe sistema značajno uvećane. Iz tog razloga tvrdnja da je preuzimanje vode iz Regionalnog vodovoda moglo u potpunosti riješiti nastali problem nema realno tehničko uporište.

Posebno odbacujemo navode da bi izvorišta Tabačina i Orahovac trebalo ugasiti i trajno staviti van funkcije, te da bi se potrebe opštine Kotor mogle uredno i stabilno obezbijediti isključivo iz Regionalnog vodovoda tokom cijele godine. Takvi navodi predstavljaju pojednostavljivanje složenog sistema vodosnabdijevanja i ne odgovaraju stvarnim tehničkim mogućnostima. U ljetnjem periodu, kada je potrošnja najveća, Regionalni vodovod samostalno ne može obezbijediti dovoljne količine vode za potrebe opštine Kotor", navode iz Vodovoda.

Takođe, netačna je i paušalna tvrdnja da je voda iz Regionalnog vodovoda višestruko jeftinija od vode sa lokalnih izvorišta. Prema javno dostupnim podacima Regionalnog vodovoda, cijena za kontinuiranu isporuku vode lokalnim vodovodima iznosi 0,40 €/m³, dok su cijene za kraće periode isporuke veće. Dakle, ni po javno objavljenim podacima ne radi se o cijeni od oko 0,30 €/m³, niti o višestruko jeftinijoj vodi, kako se to u vašem dopisu prikazuje.

Pri tome se zanemaruje činjenica da se Regionalnom vodovodu plaća ukupno isporučena količina vode, nezavisno od toga da li dio te količine, usljed kvarova i pucanja cjevovoda, stvarno dospije do krajnjih korisnika.

"Pored tehničke neodrživosti potpunog oslanjanja na Regionalni vodovod, takav model bi otvorio i pitanje regulatornog tretmana troškova lokalnog sistema. Naime, ukoliko bi se napustila lokalna izvorišta, u postupku utvrđivanja cijena pred Regulatornom agencijom ne bi bilo moguće zadržati istu strukturu opravdanih troškova, dok bi istovremeno Društvo preuzelo trajnu obavezu plaćanja ukupno preuzetih količina vode iz Regionalnog vodovoda. Zbog toga se ovakav model ne može predstavljati kao jednostavno, jeftinije i dugoročno održivo rješenje", kažu iz Vodovoda.

Portal Analitika