Podsjetimo, oni su podnijeli inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o ostvarivanju prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u privrednim društvima u sektoru rudarske i metalske industrije, jer se tim zakonom, kako tvrde, krše Ustavom zagarantovana prava građana i građanki jer ih je, navode, stavio u neravnopravan položaj.
„Mi smo već treći put pred Ustavnim sudom. Sud je jedno vrijeme bio blokiran, sad nije i sudija ima dovoljno. Naše mišljenje je da je riječ o političkoj opstrukciji jer to znači da bi donijeli odluku koja bi bila opterećenje za budžet“, rekao je Sadik Klimenta, bivši radnik Gornjeg Ibra iz Rožaja.
Kaže da oni traže da se i njima isplate otpremnine kao i drugim bivšim radnicima metaloprerađivacke industrije.
„Kod nas je praksa da se donose kratkoročni zakoni. Nemam podatak koliko se duguje radnicima, jer je veliki broj. Obećavali su da će naknadno donijeti za autoprevoznike i druge radnike“, rekao je Klimenta.
Napominje da su tražili da se usvoji zakon za sve, a da vlast pravi raspodjelu kada će se uplaćivati sredstva i kome.
„Mi tražimo da svi ljudi koji imaju iste ulove, bivši radnici, ne budu diskrimisani. To su radnici građevinarstva, tekstilne industrije, obućarska, jedan dio metalske industrije, tražimo da svi budu obuhvaćeni“, poručio je on.
Dodaje kako ne zna kakav odgovor će dobiti.
„Prošli put, prije godinu, predsjednica Ustavnog suda je obećala da će odgovor stići brzo. Godina je prošla i ništa“, rekao je Klimenta.
Predstavnik radnika Svetozar Čabarkapa je kazao kako je ovo zadnji put da se okupljaju u ovako malom broju.
„Danas smo došli u malom broju da pitamo zašto se ne donosi rješenje. Mi ćemo znati što ćemo činjeti. Ovo je nepošteno i izigravanje sa ljudima, izdvojili su u metalorudarskoj industriji dio, ostavili dio koji nije primio otpremine. Oni kojo su pljačkali državu, po 400.000 eura su uzimali po trinotpremnine, a mi tražimo mrvice“, rekao on.
Naglasio je kako je ovo vlada sama trebalo da pokrene, a ne oni.
„Ovo mogu da uporedim sa situacijom i Gazi. Mi smo bili mirni, a oni su nas samo izbacili. Mnogi su poželjeli smrt, familiju su im ostavili bez hljeba. To je zlocin bio a ne privatizacija, posebno na sjeveru“, rekao je Čabarkapa.
Tvrdi da su vazda Podgorica i Nikšić imali privilegije.
„Nas su ugnjetavali kao da nijesmo ljudi koji pripadaju istom narodu i državi. Danas su poslanici trebali da izađu, makar jedan, da vide što je to ovdje. Ne priznajemo ih kao naše poslanike, to nijesu zaslužili“, poručio je on.
Istakao je kako imaju više od 1.000 ljudi potpisnika u Bijelom Polju kojo su spremni da dođu i ostanu dok se ne riješi.
„Ovo danas je samo upozorenje“, kazao je Čabarkapa.
Predstavnik radnika Tomislav Bojović je kazao da su oni žrtva tranzicije.
„Sa tim smo se pomirili, ali se ne mirimo sa tim što i danas uzimaju od zakonito stečene imovine 30 posto. Ono što je trebalo nakon stečaja da se da radnicima država i danas uzima. Ne očekujem da ce sud odluciti u nasu korist, svako obecanje je ludo radovanje, njima nije stalo do interesa radnika“, istakao je on.
