Ona ističe da je ovim činom Srbija poslala jasnu poruku da kritički glasovi, posebno oni iz crnogorskog intelektualnog kruga, nijesu dobrodošli u zoni njenog uticaja.
Kako kaže, crnogorska reakcija na ovaj događaj vidi se kao odgovor na presedan koji narušava slobodu izražavanja i međunarodne norme kulturne saradnje.
Iako zvanično saopštenje sa jasnim pravnim obrazloženjem nije objavljeno, sama deportacija šalje više poruka, kaže Biserko.
Snažna poruka disidentima i kritičarima režima, posebno onima koji dolaze iz Crne Gore i javno kritikuju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, poput kolumne Marunovića; Demonstracija sile bezbjednosnih službi, kroz upad u hotelsku sobu, oduzimanje telefona i hitnu deportaciju, što jasno pokazuje netoleranciju prema kritici, te jasna granica „nepoželjne aktivnosti“ u Srbiji – iako ne postoji formalna definicija, jasno je da kritika režima nosi direktne posljedice.
Prema njenim riječima, iako svaka država ima suvereno pravo da odlučuje o ulasku stranih državljana na svoju teritoriju, bez obaveze da obrazloži odluku, kada se ta mjera primijeni na javno angažovanu ličnost iz susjedne države, posebno države s kojom postoje sporazumi o saradnji, takva deportacija prerasta u politički čin.
"Protjerivanje kao reakcija na izraženo mišljenje predstavlja kršenje duha Evropske konvencije o ljudskim pravima, čiji su potpisnici i Srbija i Crna Gora", naglašava Biserko.
Ona zaključuje da ovaj čin jasno pokazuje kako kulturna saradnja više nije izuzeta iz političkih obračuna. Režim Aleksandra Vučića, prema njenim riječima, ne libi se da koristi mehanizme bezbjednosti protiv umjetnika i novinara, pa i onih iz drugih zemalja. Sve češća i agresivnija intervencija države u kulturni prostor, upozorava Biserko, postala je pravilo – ne izuzetak.
