Veži konja kako gazda kaže - jedna je od izreka koje se koristi za sve greške u naručenim poslovima u djelatnosti kojom se bavim. To znači da skidamo svaku odgovornost sa sebe i da je prebacujemo na naručioca posla koji je u ovom slučaju – vlast. Na konkretnom primjeru, vlast ukida i pravo na razmišljanje. Obaška što ukida slobodu. Jer - vlast je vlast. I većina želi da bude vlast, ne da bi unaprijedila sistem, nego da bi bila vlast. Vladanje je nešto sasvim drugo. To je proces, koji podrazumjeva donošenje odluka, i odgovornost za iste. Hajde da zanemarimo odgovornost i brigu za druge, kod nas je i vladanje koje je glagolski oblik, imenica koja se zove - vlast. Nedefinisana, apsurdna, tajnovita. A onaj ko ima vlast, ponaša se apsurdno, tajnovito i osvetoljubljivo.
Kod nas nijedna vlast nije uspostavila sistem. Evo sada se pokazuje koliko je bivša vlast bila ranjiva. I tekovine su ciničan termin. A na primjer tekovine u svakodnevnom životu običnih, malih građana bile su sljedeće: nije bilo od presudne važnosti da l' neko mrmlja Očenaš sa skupljenim prstima, ili sa četiri prsta, da l' se neko klanja kada se moli, da l' se neko uopšte ne moli, ili se moli u intimni da prestane apsurd. Tekovina je takođe bila da je dobro da svi izgledamo kao da nam je Italija u komšiluku, i da su žene makar deklarativno ljudska bića i kada nisu majke, tekovina po meni ispravna je bila i da ne širimo zastave druge države u sopstvenoj bez obzira koji smo narod jer - narod je jedan apsurdan, nedefinisan pojam kada je van sistema, a država je uređen sistem, a vlast treba da definiše državu i taj isti narod. Koji je odgovoran za to ko mu je na vlasti. Kaže se da je vlast ogledalo naroda. Da, mislim da je sadašnja vlast pravo ogledalo naroda, i po onoj Njegoševoj - sve se čovjek gleda sa čovjekom, gleda majmun sebe u zrcalo. Njegoševe citate različito tumači i prva i druga vlast. I ono što smo otkrili promjenom vlasti, da nijedna nije radila suštinski ništa na narodu, i sa narodom. Jer narod kada se pogleda u ogledalo, ne vidi sebe, nego vidi - vlast. Jer narod ne zna, a narod je kriv.
Jer ne zna da pogleda sebe, nego gleda u vlast. I nebitno je ko je na vlasti, dok se ništa ne čini sa narodom, ili građanima, ili braćom i sestrama, pošto poenta vladanja nije kako pomoći narodu, nego kako održati vlast.
Sada živimo matricu iz kaubojskih filmova, onih starinskih kada su kauboji bili dobri momci, a Indijanci divljaci. Strategija je bila – ubij Indijancima poglavicu, i završio se posao. Ono što je u trenutnoj raspodjeli vlasti zbunjujuće, a u stvari je pametna strategija – što se ne zna ko je poglavica. U prethodnoj raspodjeli vlasti sve se vezivalo za poglavicu. A najgore je kada poglavicu ostaviš sa formalnom krunom na glavi, ali bez suštinskog sistema vladanja. I Ričard III je „davao kraljevstvo za konja“. Sa kojim će da pobjegne iz bitke, kojoj je sam bio uzrok.
Zaključak, mi volimo vlast, ali ne volimo da vladamo. Vladati je glagolski oblik, a glagoli definišu radnju. I onda se krijemo iza naroda. Jer narod je kakva god da je vlast, isti... sada se potvrdilo prelomljen i razlomljen, kao razlomak pretvore u decimalu, u kojoj su procenti neuhvatljivi. Statistike su nepouzdane kada se razmišlja o vlasti. A vlast je kao pandemija, a mi jesmo u pandemijskoj godini. Sada su to već godine, i nema veze što je slično u čitavom svijetu, za neke djelove svijeta se i dalje ne brinem, jer su oni uvijek imali vlast. I sistem, a nama su uvijek vladali drugi. Iako više volim one kojima nismo braća i sestre, jer smo onda u incestu, i kojima je svijet veća kategorija od onog obilježenog imenom naroda. Pritom ovu promjenu vlasti nije obilježio svijet, već ideja sveta. A nema sveta osim srpskog - po tumačenju sadašnje vlasti, bez poglavice. A kada nema poglavice pleme teško spozna koga da „skida“. Zato je ova strategija prava i temeljno poznaje narod. I mudro ga je podijelila u plemena, skoro do krvne osvete. Jer vlast nije funkcionalna i okrenuta ka budućnosti, trenutna vlast vlada tumačenjem prošlosti, od srednjovjekovne do one od prije par godina... a šta god da bude sjutra... daće Bog... a ponekad pomislim... ne do Bog. Jer Bog je prestao da bude ideja, i misao i riječ, i zamisao... mjeri se brojem prstiju u šaci... i redosljedom lijeve ili desne strane. A mene ne plaši vlast, mene plaši narod. Da se vratim na početak - više se ne zna ni kako vezati konja, jer se ne zna ko je gazda. A konji znaju da odu u galop, i pogaze sve pred sobom.
