Povodom 5. novembra – Svjetskog dana romskog jezika, iz Romske organizacije mladih „Koračajte sa nama – Phiren Amenca“ ukazuju na potrebu da romski jezik dobije mjesto koje mu pripada u obrazovnom sistemu, institucijama, medijima i svakodnevnom životu.
“Jezik nije samo sredstvo sporazumijevanja. U njemu se čuvaju porodične priče, sjećanja, znanje i iskustva koja se prenose generacijama. Za romsku zajednicu, romski jezik predstavlja važan dio identiteta i kulturnog nasljeđa, ali i pravo koje ne bi smjelo zavisiti od toga koliko je društvo spremno da ga prepozna i prihvati”, kazao je Elvis Beriša, izvršni direktor NVO ROM “Koračajte sa nama – Phiren Amenca”.
Uprkos tome, dodaje, romski jezik i dalje nema svoje mjesto u redovnom formalnom obrazovanju u Crnoj Gori.
“Romska djeca od najranijeg uzrasta uče jezik većine kako bi mogla da prate nastavu i ostvaruju svoje obrazovne potencijale. To je neophodno, ali zašto se istovremeno ne stvaraju uslovi da u školama uče i jezik svojih roditelja i predaka”, dodaje Beriša.
Pita zašto se od romske djece očekuje da se prilagode obrazovnom sistemu i društvu u cijelini, dok se sam sistem još uvijek nije prilagodio njihovim jezičkim i kulturnim potrebama.
“Uvođenje romskog jezika u obrazovanje ne bi značilo odvajanje djece niti bi predstavljalo prepreku njihovoj integraciji. Naprotiv, omogućilo bi im da razvijaju svoje sposobnosti, stiču znanja i grade budućnost, a da pritom ne moraju da se odriču dijela svog identiteta. Škola treba da bude mjesto na kojem se različitosti upoznaju i poštuju, a ne prostor u kojem djeca moraju da ostave dio sebe ispred učionice kako bi bila prihvaćena”, naglasio je Beriša.
Kako je istakao, pravo na romski jezik ne završava se u porodičnom domu.
“Romi imaju pravo da slobodno govore svojim jezikom u javnom životu, da na njemu stvaraju, čitaju i pristupaju informacijama. Posebno je važno da informacije o obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, socijalnim pravima i drugim javnim uslugama budu dostupne i na romskom jeziku, kako jezičke barijere ne bi dodatno otežavale ostvarivanje prava. Jezik ne smije biti razlog zbog kojeg neko neće razumjeti informaciju koja se neposredno tiče njegovog života. Ne možemo govoriti o ravnopravnom društvu ako od jedne zajednice stalno očekujemo da razumije, prihvati i prilagodi se većini, a istovremeno ne pokazujemo spremnost da napravimo korak prema njoj”, kazao je Beriša.
Da ovo nijesu samo zahtjevi romskih organizacija i zajednice, potvrđuju, kaže, i međunarodni izvještaji.
“Komitet eksperata Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima Savjeta Evrope, u Šestom izvještaju o primjeni Povelje u Crnoj Gori iz 2023. godine, preporučio je izradu jasne strategije za zaštitu i promociju romskog jezika, njegovo uključivanje u obrazovanje, obuku nastavnog kadra i obezbjeđivanje nastavnih materijala. U izvještaju o praćenju sprovođenja preporuka, objavljenom 2025. godine, isti Komitet izrazio je žaljenje što ove preporuke nijesu realizovane i ponovio potrebu za konkretnim koracima, uključujući stvaranje uslova za službenu upotrebu romskog jezika u najmanje jednoj jedinici lokalne samouprave”, dodaje Beriša.
Važno je, kaže, istaći i da je Evropska komisija u svom najnovijem Izvještaju o Crnoj Gori za 2026. godinu, objavljenom 4. novembra, ponovo ukazala na diskriminaciju kojoj su izloženi Romi i Egipćani i potrebu za dodatnim naporima u sprovođenju Strategije za unapređenje položaja Roma i Egipćana i obaveza iz Poznanske deklaracije.
“Crna Gora je još 2006. godine preuzela obaveze iz Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, koja obuhvata i romski jezik. Zato je krajnje vrijeme da se međunarodne preporuke i preuzete obaveze pretoče u konkretne obrazovne i institucionalne prakse. Postoje evropski modeli i kurikularni okviri za učenje romskog jezika. Nedostatak nastavnog kadra i materijala jeste izazov, ali ne može biti trajno opravdanje za odlaganje ovog pitanja”, kazao je Beriša.
Romski jezik, dodaje, ne treba posmatrati samo kao nasljeđe koje treba sačuvati od zaborava.
“To je živ jezik kojim ljudi komuniciraju, stvaraju, prenose znanje i izražavaju svoja iskustva. Njegova budućnost ne zavisi samo od romskih porodica, već i od toga da li će društvo omogućiti njegovim govornicima da ga slobodno koriste i prenose budućim generacijama. Ne tražimo da se romski jezik čuje samo 5. novembra. Želimo da se čuje u školama, medijima, institucijama i svakodnevnom životu, pa da ne moramo svake godine da ukazujemo na iste stvari, već da napredujemo. Poštovanje različitosti se ne mjeri brojem manifestacija kojima je posvećen jedan dan, već mogućnostima koje ljudima pružamo tokom svih ostalih dana u godini”, zaključio je Beriša.
