Otvoreno pismo koje je Beriša poslala našoj ambasadi u Londonu, a objavila na svom FB profilu prenosimo u cjelosti:
„To His Excellency Ambassador of Montenegro in London
Poštovana Exelencijo, ovo pismo Vam upućujem kao višegodišnji borac za ljudska prava u sopstvenoj režiji ovdje u Velikoj Britaniji, sa nadom da ćete prenijeti vlastima u Crnoj Gori konkretno sadašnjem Premijeru Zdravku Krivokapiću kojem se ovom prilikom lično obracam, pa da krenem:
Poštovani Premijeru,
Obraćam Vam se sa poštovani pošto mi to vaspitanje i kultura nalažu iako Vas tako ne doživljavam čime ste Vi do sada svojim javnim nastupima i obraćanjem doprinijeli.
Obratiću Vam se govornim stilom koji Vi sigurno razumijete, onim narodskim bez uvijanja. Ja sam crnogorska državljanka od svog rođenja od oca Crnogorca i majke Crnogorke. Privremeno sam živjela u Beogradu dok sam studirala gdje sam isto bila Crnogorka, a u Britaniju sam došla da usavršim jezik i silom prilika ostala. Udala sam se ovdje za Albanca sa Kosova kome sam pomogla da ostvari pravo na britansko državljanstvo iako ga ni ja nijesam imala, takođe sam i sinu obezbijedila isto, iako ni ja a ni suprug u to vrijeme nijesmo bili britanski državljani. Kako - možda se pitate, eto tako što sam se dobro potrudila da prostudiram britanski zakonski akt o imigrantima iz 1981. I našla paragarfe koji su se odnosili na naš status, a bili duboko pravno zavučeni neđe pred kraj toga akta. Prema tome da znate da Vam se ne obraća neka tamo neznalica već veoma dobro upućena osoba u ovu tematiku.
Mom uspjehu u ovom poduhvatu čestitali su i vrsni imigracioni baristeri, advokati i britanski immigration oficiri, toliko da se i to zna. Naš slučaj je bio study case za sve buduće slučajeve koji su mogli da se kvalifikuju pod tim uslovima, a kako sam primjetila od te godine bilo ih je sve više i više. Neki su britanski advokati ponijeli slavu sa mog primjera.
Elem, čujem sada da pripremate izmjene i da moje iskustvo u ovoj oblasti opet stavljate na test.
E pa da Vam kažem da mi pravo na crnogorsko državljanstvo niko ne može otuđiti, pa ni Vi, kao ni pravo da se pitam za budućnost svoje države čiji sam jedino državljanin. Ne dozvoljavam da mi zakone mijenjaju i nameću lica koja su se odnedavno naselila u moju državu, a koja su odlučila da nam stvaraju probleme iste one zbog kojih su napustili svoja ognjišta. Mi smo ti koji trebamo da se pobrinemo da je njima dobro da imaju ista prava kao i svi drugi, ali da ne mogu da kroje zakone onako kako njima odgovara, njihovi statusi treba da imaju oznake naseljenika kao što to i jesu a pod tim oznakama zna se šta im je dozvoljeno a šta ne sto se tiče upravljanja i rukovođenja Crnom Gorom. Nije ovo žigovanje tako se radi i ovdje u Britaniji, mora se jasno odvojiti po kom osnovu se dobilo državljanstvo, da li je rođenjem ili je naturalizacijom. Naturalizovani Crnogorci su veoma dobro došli ukoliko poštuju sva prava i Ustav Crne Gore i ukoliko ne podrivaju crnogorski sistem vrijednosti. Za one koji svoju angažovanost u Crnoj Gori usmjere suprotno dobrim namjerama država ima pravo da im uskrati dalje gostoprimstvo i oduzme dobrovoljno dato državljanstvo čime gube mnoge privilegije koje su do tada uživali kao jednaki građani Crne Gore. Takođe podržavam i neke diskrecione odluke o dobijanju državljanstva, to je već odluka sektora koji se bave tim pitanjem, ali pod istim okolnostima i pravilima kao za naturalizaciju.
Što se tiče nas koji smo vani privremeno ili za stalno, red bi bio da nas prethodno obavijestite o namjerama kao i o datumu od kada počinju da važe vaše namjere jer time ostavljate prostor za prigovore i za razmjenu mišljenja koje se u demokratskim državama sprovode. O ovim stvarima ne možete da donosite odluke na prečac i time ubirate političke poene, nečiji životi su građeni decenijama na pravilima koja ne mogu preko noći da nestanu. To nije humano niti civilizacijski. Ja sam čekala 12 godina u Britaniji za dobijanje stalnog boravka, taj proces je bio mukotrpan ali ja sam znala da tako mora da bude ako se poštuje britanski zakon. Tako treba da važi i za sve one koji imigriraju u Crnu Goru, ne mogu preko noći postati Crnogorci, nego kao i u Britaniji oni to moraju da zasluže time što će pokazati da poštuju zemlju u koju su došli da borave i da ne podrivaju njene vrijednosti, upoznaju tradiciju nauče jezik!
S toga, poštovani Premijeru pozivam Vas da zdravorazumno porazmislite o svojim postupcima kojima krojite sudbinu države koja nam pripada punim pravom kao i Vama bez obzira đe zivimo i iz kojih razloga smo van nje, ona je stalno u našim srcima i našim nadama, u našoj svakoj kapljici znoja ostavljenoj po tuđim zemljama. Ne dozvoljam da mi je otuđite!
U potpisu
Radica Maya Berisha
Ashford, Kent, 9th April 2021st“.
