Senad Pećanin, direktor i glavni i odgovorni urednik najvažnijeg bosanskohercegovačkog nedjeljnika Dani tvrdi da je Srbija, tokom procesa Ejupu Ganiću u Londonu prvi put – zvanično i javno – priznala učešće u ratu u Bosni i Hercegovini.
- U procesu pred sudom u Londonu, povodom zahtjeva za izručenje Ejupa Ganića, Vlada Srbije je u zvaničnom aktu svog Ministarstva pravosuđa sudiji prezentirala jednu zaista šokantnu tvrdnju: da je rat u Bosni i Hercegovini do 15. maja 1992. godine imao karakter međunarodnog, međudržavnog oružanog sukoba. Ono što je šokantno u toj tvrdnji nije priznanje opštepoznate činjenice da je Vojska Jugoslavije, pod komandom vlasti u Beogradu, izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, već činjenica da je Beograd po prvi put javno i zvanično odstupio od teze da je u Bosni i Hercegovini vođen građanski rat bez učešća Srbije, kaže Pećanin, koji je reputaciju beskompromisnog borca za građansku, multietničku Bosnu zaslužio sopstvenim polemičkim tekstovima kao i angažmanom njegovog magazina Dani tokom posljednje decenije prošlog vijeka u ratom zahvaćenoj Bosni i Hercegovini.
Pažnju bosanskohercegovačke, ali i šire javnosti, Pećanin je izazvao nedavnim otvorenim pismom gradonačelniku Sarajeva, od kojeg traži da pokrene sudski proces u cilju dobijanja odšetete od Srbije zbog razaranje grada i ubijanje građana Sarajeva. Prema mišljenju Pećanina, stav zvaničnog Beograda tokom procesa u Londonu - nova je pravna činjenica koja je osnova za pisanje zahtjeva za odštetu.
- Podsjećam, to je bila ključna tačka u odbrani Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, u kojem je Srbija, kao prva država u istoriji, proglašena krivom što nije spriječila genocid u Srebrenici i što nije procesuirala odgovorne, uz obaveze na usvajanje odgovarajuće skupštinske deklaracije o genocidu u Srebrenici. Naravno, ko imalo raspolaže činjenicama o karakteru rata u Bosni i Hercegovini zna da Armija BiH nije izvršila agresiju na Srbiju, već je Vojska Jugoslavije pripremila, omogućila i vodila agresivni rat u Bosni i Hercegovini. Priznanje Srbije o svom učešću u ratu u BiH, makar se odnosilo i za vremenski kratak period, apsolutno je nova činjenica, s obzirom na to da su u tom sada nespornom periodu do 15. maja počinjeni stravični i masovni zločini nad civilima ne samo u Sarajevu, već i u Višegradu, Zvorniku, Foči, Prijedoru, Brčkom, Sanskom Mostu, Doboju – ističe Pećanin za Portal Analitika.
ANALITIKA: Da li ste dobili odgovor od gradonačelnika Sarajeva?
PEĆANIN: Nakon mog objavljenog pisma javio mi se gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen i obavijestio me je da je započeo konsultacije o formiranju pravnog tima koji bi zastupao građane u tužbi protiv Srbije.
ANALITIKA: U pismu gradonačelniku Behmenu govorite o „pravičnoj nadoknadi“ prema građanima Srajeva i Bosne. Može li se o tome na Balkanu uopšte pričati kada je Republika Srpska - nastala „ognjem i mačem“ Radovana Karadžića i Ratka Mladića – međunarodno ozvaničena Dejtonom?
PEĆANIN: Za potrebe tužbe o kojoj govorimo neophodno je razdvojiti ustavno-pravne posljedice agresije, genocida i etničkog čišćenja po državu Bosnu i Hercegovinu od konkretnih gubitaka u ljudskim životima, ranjenim građanima i onima koji su izgubili znatna materijalna dobra koja su predstavljala privatnu svojinu građana.
ANALITIKA: Neki su, ipak, odluku Međunarodnog suda u Hagu ocijenili kao vjetar u leđa svojoj politici u Bosni, poput Milorada Dodika koji je požurio da obznani kako kosovsko rješenje može biti put i za Republiku Srpsku. Koliko ima opasnosti u tim Dodikovim prijetnjama?
PEĆANIN: Ja već odavno upozoravam da ne treba potcijeniti mogućnost i opasnost da pod pritiskom sve mnogobrojnijih dokaza o njegovom kriminalu, koji se sada već mjeri stotinama miliona eura, Milorad Dodik pokuša izazvati i rat kako ne bi završio u zatvoru. Naravno, mišljenje Međunarodnog suda pravde čak i izričito negira mogućnost da Republika Srpska proglasi secesiju koja bi bila prihvaćena u skladu sa međunarodnim pravom. S druge strane, Bosnu i Hercegovinu nisu uspjele rasparčati ni mnogo moćnija Srbija i Hrvatska na čelu sa Tuđmanom, tako da su Dodikove mogućnosti više nego limitirane. Dakle, sasvim je izvjesno da pokušaj rasparčavanja Bosne i Hercegovine nije moguć bez krvavog rata, ali se bojim da bi njime Milorad Dodik i Republika Srpska završili kao Milan Martić i „Republika Srpska Krajina“.
ANALITIKA: Upoznati ste sa odlukom Vlade Crne Gore da se nakon višegodišnjeg odgađanja isplati novčana nadoknada porodicama Bošnjaka koje je crnogorska policija brutalno deportovala iz Crne Gore i ubijenih od strane Karadžićeve vojske. Koliko novčana nadoknada može zaista biti satisfakcija?
PEĆANIN: Može biti otprilike jednaka kao što je to i reparacija preživjelim Jevrejima i srodnicima ubijenih Jevreja, mada ne i samo Jevreja, koju je decenijama poslije Drugog svjetskog rata isplaćivala njemačka država za zlodjela koja je počinio nacistički režim Hitlerove Njemačke.
ANALITIKA: U Podgorici je takođe počeo i sudski proces protiv izvršilaca deportacije. Da li cijenite da taj gest, sudski postupak, može biti zaobilazni ali - ipak - put suočavanja sa istinom i korak ka pomirenju?
PEĆANIN: Suđenje odgovornim u Crnoj Gori za sramotnu i zločinačku deportaciju bosanskih izbjeglica nije nikakav zaobilazni, već najdirektniji i to veliki korak i ka suočavanju sa istinom i ka pomirenju u regiji. Naravno, to pod uslovom da se suđenje ne pretvori u farsu, kakvu smo imali prilike gledati sličnim povodima u svim državama u regiji.
Draško ĐURANOVIĆ
