Osim neformalnih ograda, nema zvaničnog stava uprave Centra za kulturu „Nikola Đurković“ u Kotoru povodom kontroverzne situacije da se u dvorani koja nosi ime narodnog heroja i simbola antifašističkog otpora u Boki - kojega su u januaru 1943. godine zarobile i likvidirale okupatorske snage ojačane četničkim jedinicama - prikazuje kontroverzni film srpskog reditelja Radoša Bajića o angažmanu četničkog pokreta Draže Mihailovića u spašavanju dijela američkih-savezničkih pilota u Drugom svjetskom ratu.
Zvanične adrese ćute i ne reaguju na bunt građanske javnosti, dijela nevladinih organizacija i pojedinaca, te predstavnika boraca i antifašista iz Boke koji smatraju apsurdnom i neprihvatljivom projekciju koja veliča četnički pokret. Posebno u kontekstu da su nakon ubistva Nikole Đurkovića i njegovih saboraca četnici igrali ,,krvavo kolo“ oko njihove krvave garderobe, računajući da su slomili partizanski otpor.
Pobjeda juče nije mogla dobiti stav direktorke CK „Nikola Đurković“ - Radmile Radulović, koja nije željela da komentariše.
Predsjednik Opštine Vladimir Jokić, inače poznat kao čovjek koji se ne libi da sagleda i prezentuje činjenice o Drugom svjetskom ratu, juče nije odgovarao na pozive i poruke. Iako nije neposredno nadležan, interesovalo nas je kako gleda na kontroverzu i posebno na istorijski kontekst zbog kojeg je problematizovano prikazivanje filma kojim se na neki način relativizuje i izvrguje ruglu Đurkovićeva žrtva u instituciji čiji rad finansira Opština Kotor.
Predsjednik UBNOR-a i antifašista Kotor Jovo M. Bećir kazao je Pobjedi da je nedopustivo ćutanje pritislo Kotor, jer ne prepoznaje odlučno dizanje glasa koje bi, kako je kazalo, razbilo učmalost i indiferentnost prema pokušajima revizionizma koji su za građansku uzbunu.
"Grad UNESCO, kojega čuvaju jedinstveni bedemi u svijetu, samo se bojim da nemaju koga čuvati unutar njih, ako na ovakve stvari i nezasluženi odnos prema velikanu kakav je Nikola Đurković nema adekvatnog odgovora. Muk i tišina gdje joj nije mjesto", kazao je Bećir Pobjedi.
Prema njegovim riječima, očekivao je i reagovanje predsjednika opštine, ako ne formalno, makar kao građanina.
"Antifašizam je vrednosna kategorija, revizionizam ne smije proći. Antifašizam je evropski pokret na kojem počiva moderna EU. Ostalo su pokušaji ,,holivudijada“, samo što su Kotor i Centar za kulturu ,,Nikola Đurković“ posljednje mjesto gdje bi to smjelo da se događa", izričit je on.
Posebno, kako je kazao, zbog veličine i žrtve Đurkovića i ostalih istinskih heroja ovog naroda i prvoboraca koji su nepokolebljivo stali u odbranu zemlje.
"Zna se ko je sarađivao sa okupatorima. Zna se i kako je Draža Mihailović već od jeseni 1941. tražio podršku Njemaca u borbi protiv ,,zajedničkog neprijatelja“ – komunista. To su u stenogramima notirali sami Njemci, niko to nije izmislio niti podmetnuo. A zna se kako je veliki Čerčil okarakterisao partizane pojašnjavajući da su bili sila koja je protiv sebe, na svom tlu, vezala ogromne resurse i fašističku silu, dajući time šansu drugim zemljama da se izbore sa pošašću 20. vijeka", kazao je Bećir.
Zato smatra nevjerovatnim događaj u Kotoru, posebno kada se zna za „krvavo kolo“ koje su italijanski fašisti i četnici igrali u Herceg Novom.
Dodaje da se bizarnost posebno uočava ako se povuče paralela između dvije različite situacije: odnosa prema promociji knjige „Najveći zločin u istoriji“, koja jezikom dokumenata i istorijskih činjenica govori o stradanju Crne Gore nakon 1918. godine i ove prećutne tolerancije Bajićevih „Heroja Halijarda“.
Bećir je podsjetio da na herojsku smrt članova Mjesnog komiteta za Herceg Novi i rukovodilaca Orjenskog partizanskog bataljona, narodnih heroja Nikole Đurkovića i Sava Ilića i prvoboraca Daša Pavičića i Stijepa Šarenca.
Naveo je da su se borili opkoljeni sa stotinak okupatorskih vojnika, 50-ak četnika Grahovskog bataljona i 150 nacionalista Antikomunističkog bataljona „Orjen“i svojom herojskom smrću ispisali najsvetlije stranice naše istorije 21. januara 1943. godine.
"Njihovu junačku pogibiju pokušale su zasjeniti sluge okupatora igrajući ,,Krvavo kolo“ na glavnom trgu u Herceg Novom veseleći se smrti bokeljskih rukovodećih komunista i vjerujući da je za sva vremena osigurana vlast okupatora i izdajnika. A da bi bili potpuno sigurni u identitet ubijenih, primijenili su još jednu gadost. Iz logora na Mamuli i Prevlaci doveli su dvije Nikoline sestre i brata da prepoznaju i potvrde da je među četvoricom poginulih i njihov Nikola. Kažu da je bilo užasno gledati sestre kako odriču da im je to brat. Tri puta su ih tako dovodili da gledaju mrtvog brata, bijesni što ih nijesu naćerali da to potvrde", naveo je Bećir.
Zaključuje da stradanje Đurkovića i svih rodoljuba moraju biti linija preko koje se ne smije preći u građanskom, antifašističkom društvu.
Sve ostalo je, kaže, revizija istorije i zdravog razuma, na koju se ne smije pristati niti je dopustiti.
