Nemanja Batrićević sa Fakulteta političkih nauka u Podgorici komentarisao je dešavanja na crnogorskoj političkoj sceni prethodne sedmice. Najprije ideju da crnogorske stranke budu na jednoj listi, zajedno sa DUA, koja nije relizovana zbog odluke GO SDP da ta partija samostalno izađe na izbore.
Batrićević kaže da je, generalno govoreći, moguće naći dobre argumente za svaku od mogućih formi izlaska – jedinstvena lista, dvije ili više kolona - ali iza svakog argumenta nužno stoji izborna računica kojom se pokušavaju izbjegnuti: rasipanje glasova i demobilizacija.
Batrićević: Sa jedne strane, računica predizbornog koaliranja tiče se dileme kako grupisati političke snage na ideološki komplementaran način, a da se pritom garantuje prelazak cenzusa manjim političkim subjektima. Sa druge, u obzir se mora uzeti i činjenica da koalicija nije prosti zbir partija. U situaciji u kojoj se nagomilalo dosta negativne energije, posebno prema DPS-u, jedinstvena lista bi mogla određene birače povesti u apstinenciju. Između ovih linija razmišljanja, dobili smo dvije realne i politički održive opcije: jedinstvena lista ili više lista od kojih bi jednu činio DPS, a drugu više manjih crnogorskih partija.
Najavljena forma izlaska na izbore 11. juna, međutim, ne prati ovu logiku. Imamo gotovo sve crnogorske partije (plus DUA) u jednoj koloni, dok drugu kolonu čini jedna partija sa veoma upitnom mogućnošću da pređe cenzus.
Dakle, dobili smo “najgore od oba svijeta“ - velika šanse za rasipanje glasova, a bez dodatnog potencijala za mobilizaciju. Mislim da se radi o izuzetno rizičnom potezu.
Kako ocjenjujete kvalitet kandidata na listama? Da li su ovi izbori u tom smislu donijeli neki iskorak?
Batrićević: Kako liste još uvijek nijesu predate, u ovom trenutku možemo govoriti samo o imenima koja su se pojavila u javnosti.
Kada je u pitanju izborna lista DPS-SD-LP-DUA, mislim da je ključna stvar da su konačno sklonjeni kompromitovani kadrovi. Osim toga, u medijima se moglo pročitati da na listi nema ni onih koji, iako oslobođeni „aure korupcije“, bili veoma nepopularni u biračkom tijelu. To je najvažniji zaključak koji treba izvući i prvi korak u građenju valjane opozicione strukture.
Na listi će se naći i nekoliko imena koja su pozitivno iznenadila jer se radi o ljudima koji su aktivni u svojim zajednicama i kojima je bliža politika „odozdo“. Vjerujem da će u periodu koji slijedi više pojedinaca i organizacija biti spremno da sa takvom opozicijom sarađuje.
Ukratko, pozitivan pomak, ali i dalje možemo očekivati poslanički klub koji nema jaku i „dugu klupu“, pa će teret morati ponijeti njih nekolicina. Ne mislim da se radi o listi koja će proizvesti „dodatnu apstinenciju“, ali postavlja se pitanje koliko već razočaranih ovakva lista, i u ovom trenutku, može „vratiti“.
Da li je za vas odluka SDP-a da nastupi samostalno neočekivana?
Batrićević: Jeste, za mene je ta odluka bila neočekivana. Mislim da je za SDP kao partiju bilo racionalno da budu dio zajedničke liste. Takav stav baziram na utisku da je njihov potencijal za privlačenje birača razočaranih DPS-om danas mnogo manji nego prije, recimo, dvije godine. Oni, očigledno, misle drugačije.
Zašto tako mislite?
Batrićević: Da bi samostalna lista bila uspješna, birači je moraju percipirati kao suštinski drugačiju od partija koje se nalaze na zajedničkoj listi. Istorijski, ključna osnova razlikovanja bio je imidž SDP kao partije izvornih suverenista nevoljnih da prave kompromise na nacionalnim pitanjima. To ih je činilo „sigurnom lukom“ za birače koji odanost državi nijesu željeli plaćati prihvatanjem nekih diskutabilnih praksi vladanja. Na kraju, radi se o jedinoj opozicionoj partiji koja je nakon 30. avgusta smogla snage da kaže da je ośećaj dužnosti prema Crnoj Gori važniji od „mržnje“ prema DPS-u.
Da je ovo bila pobjednička formula za SDP i „hvatanje“ razočaranih suverenista jasno pokazuju izbori na Cetinju. Jakom nacionalnom retorikom fokusiranom na Belvederske demonstracije uspjeli su udvostručiti svoj rezultat. Paradoksalno, njihova najveća pobjeda bila je klica njihove propasti. Neprincipijelnim kompromisom i kreiranjem lokalne vlasti uz podršku Demokrata i Ure, odśekli su granu na kojoj śede.
Kao rezultat toga, danas se svaki suverenistički birač pita može li vjerovati SDP-u sa svojim glasom. Za partiju na ivici cenzusa, dovoljna je i sumnja. Posložite li rezultate njihovih samostalnih nastupa biće vam jasna sumnja u očima mnogih suverenista: samostalnim nastupom u Nikšiću završili su ispod cenzusa, nastup Draginje Vuksanović-Stanković na predśedničkim izborima završio se jednako neuspješno, dok je samostalni nastup na Cetinju završio saradnjom sa Demokratama i Urom.
Dakle, na bazi već viđenog, opcije su neuspjeh ili saradnja sa „oslobodiocima“.
Očekujete „cetinjski scenario“ nakon izbora?
Batrićević: Nažalost, očekujem. Vjerujem da će, ukoliko pređu cenzus od 3%, SDP napraviti koaliciju sa Pokretom Evropa sad, Urom i Demokratama. Naravno, ako im oni budu potrebni. Takav stav baziram na tri pokazatelja.
Prvo, mislim da su u SDP-u svjesni da ukoliko i pređu cenzus, teško mogu osvojiti više mandata nego im je bilo garantovano na zajedničkoj listi. Dakle, osnovna logika nalaže da je neko spreman na rizik ove vrste da bi dobio ono što može imati bez rizika, samo i jedino ukoliko sa tim mandatima kani uraditi nešto što bi bilo nemoguće (ili makar znatno teže) da su osvojeni na zajedničkoj listi.
Drugo, ako je vjerovati medijima, dio glavnog odbora SDP-a, predvođen odlazećim predśednikom Raškom Konjevićem, koji je bio protiv saradnje sa Urom i Demokratama na Cetinju, i sada je zastupao stav da SDP bude na zajedničkoj listi. Istovremeno, idejni tvorci „cetinjske koalicije“, počasni predśednik Ranko Krivokapić i gradonačelnik Prijestonice Nikola Đurašković, zastupali su samostalni nastup. Dakle, u SDP-u je pobijedila struja koja je spremna na tu vrstu kompromisa.
Treće, gradonačelnik Cetinja i nosilac liste SDP-a je i sam najavio takvu koaliciju dan nakon odluke GO: „Samostalno, da bi pokazali da i Crna Gora ima snage i znanja da radi kao Cetinje.“ Teško da može jasnije. SDP se, dakle, nudi da u paket aranžmanu testiranom na Cetinju uđe u vladu na nacionalnom nivou.
U međuvremenu partiju (i politiku) je napuštio Konjević, a ranije i Draginja Vuksanović-Stanković. Iako ni dok su bili u partiji njih dvoje nijesu bili kadri da spriječe ova „skretanja“, sad su i formalno uklonjene sve kadrovske „prepreke“ za nesmetanu promjenu kursa SDP.
Šta to, po Vašem mišljenju, znači za budućnost stranke?
Batrićević: S obzirom na sve rečeno, kao i na činjenicu da je odluka samostalnom izlasku donesena je u tijesnoj većini (29:28), mislim da je parlamentarni status SDP-a poslije ovih izbora upitan. U izbore idu sa okrnjenom reputacijom, značajno kadrovski oslabljeni i podijeljeni. U turbulentnom političkom momentu u kojem živimo, vjerujem da mnogi neće šćeti da se kockaju sa svojim glasom.
Dakle, po mom sudu, postoji velika šansa da je sa SDP-om kakvu znamo i pamtimo gotovo. Ukoliko ne pređu cenzus to bi značilo potencijalni nestanak ove partije sa političke scene. Ukoliko, pak, pređu cenzus i odluče ponoviti „cetinjski scenario“ ta partija će, iako formalno „živa“ promijeniti svoj suštinski karakter i postati najnoviji crnogorski privjesak u Vladi koja će nastaviti da satire građansku Crnu Goru.
Kako sad stvari stoje, jedina opcija da „prežive“ je da pređu cenzus, a da ih nova vlast ne želi u svojim redovima. Da se spasu tuđom pameću, takoreći.
Iako, izgledni izborni neuspjeh autohtone crnogorske partije ne može radovati dobronamjerne suvereniste, moramo uvažiti činjenicu da su u ovu poziciju došli nizom pogrešnih odluka i tvrdoglavim odbijanjem da prepoznaju da za ozbiljnu alternativu nije dovoljno da ste samo malo manje loši od svoje konkurencije.
Kako ocjenjujete promjene na drugoj strani političkog spektra? Za mnoge neočekivano je došlo do „raspada“ DF-a.
Batrićević: Neki znakovi razilaženja bili su vidljivi i ranije, recimo prilikom glasanja za Rezoluciju o Srebrenici koju je dio poslanika iz redova PZP-a podržao. Takođe, iz NSD i DNP je i ranije bilo najavljeno da će u narednom periodu biti konzervativniji prilikom raspodjele mandata unutar DF-a.
Zašto je do formalnog razlaza došlo baš sad? Mislim da je u pitanju kombinacija dvije stvari: neuspješno nacionalno „pomirenje“ i uspješna smjena Mila Đukanovića.
Naime, retorika „pomirenja“ Crnogoraca i Srba postala je politički preskupa za DF. U trenutku stvaranja DF-a, NSD i DNP su, kao najsnažniji predstavnici Srba u Crnoj Gori, imali legitimitet da govore o „pomirenju“ i da naprave most ka tada nominalno procrnogorskom PZP. Na narednim izborima, međutim, većina Srba u Crnoj Gori glasaće partije izvan DF-a (Demokrate, Evropa sad, kao i veliki broj manjih prosrpskih partija), koje, za razliku od njih, nijesu percipirane kao odgovorne za nikad veću nacionalnu polarizaciju.
Luksuz da govore o tzv. „pomirenju“ danas imaju samo partije i pokreti koji se mnogo vještije ukrivaju i koji, koristeći populizam, imaju kapacitet da privuku dio crnogorskog biračkog tijela. Mislim da je to bilo vidljivo u predśedničkoj kampanji, kada je tradicionalno biračko tijelo DF-a loše reagovalo na ublaženu retoriku Mandića. DF je, stoga, pod pritiskom baze i političke konkurencije, primoran da ukloni krinku „pomirenja“, pa su se stekli i uslovi za distanciranje od PZP.
Osim toga, ne treba smetnuti sa uma da je najžešći kritičar lidera Evrope sad Milojka Spajića, kojeg javnost prepoznaje kao budućeg premijera, bio upravo Nebojša Medojević. Njihovim političkim interesima, dakle, i u ovom smislu ne škodi razlaz sa PZP.
Kako ocjenjujete šanse PZP-a na izborima?
Batrićević: Mislim da imaju male šanse da samostalno pređu cenzus. Sve su prilike da će na ovim izborima platiti cijenu gubljenja partijske autonomije i prepoznatljivosti nekritičkim utapanjem u DF.
Pomenuli ste poraz Đukanovića kao dodatan faktor…
Batrićević: Da. Mislim da je izborni poraz Đukanovića ubrzao neke procese unutar drugih partija. Kao politička ličnost, Đukanović je bio najvažniji kohezivni faktor za većinu subjekata koji danas tvore parlamentarnu većinu, a nekima, nije prećerano reći, bio i osnovni razlog postojanja.
Sad su ostali sami sa sobom i nije jednostavno, poslije više decenija, naći novi faktor motivacije i okupljanja. Do izražaja dolaze vrijednosne i ideološke razlike dojučerašnjih saboraca, a da pritom mnoge od društvenih pošasti za koje su optuživali bivši režim nastavljaju da postoje, nerijetko u još jačem intenzitetu.
Proces koji se sada dešava u DF gledaćemo ubrzo u nekim drugim subjektima, koji su posljednje dvije godine u svoje redove „usisali“ dio DPS strukture (kako birača tako i aktivista) koji su motivisani isključivo klijentelizmom. Sada će, u situaciji političke nestabilnosti i ekonomske nesigurnosti, oni biti zaduženi za njihovo „servisiranje“.
Ako bivša vlast, ni nakon 30 godina, nije mogla računati na njihovu lojalnost, možete misliti koliko će im biti potrebno da okrenu leđa novoj vlasti.
I nova vlast to zna.
