Prebijanje Teofila Pančića, novinara Vremena još jedan je primjer nasilja koje u Srbiji prosto ciklično prijeti. Posle niza napada i prijetnji novinarima poslednjih godina, napadači su uglavnom prolazili nekažnjeno što ohrabruje samozvane djelioce pravde da im je i dalje sve dozvoljeno. Sa druge strane nadležni se na slučaju Pančića ponovo utrkuju ko će dati efektniju izjavu, veće obećanje da cio slučaj slučaj teba što prije riješiti i naravno jače osuditi i kvalifikovati napadače - od direktora policije Milorada Veljovića, ministra policije Ivice Dačića do predsednika Srbije Borisa Tadića.
Međutim, nadležni organi do sada gotovo ništa nisu uradili da zaštite novinare. Ostala su samo obećanja, a Pančićev slučaj to samo potvrđuje. Teofil Pančić se sada nalazi na godišnjem odmoru u inostranstvu. Kaže da je taj odmor planirao prije ovih batina.
Žrtve atmosfere: U poslednjih 15 godina u Srbiji su ubijena tri novinara: Dada Vujasinović (1994. godine), Slavko Ćuruvija (1999. godine) i Milan Pantić (2001. godine).
Na stan Dejana Anastasijevića, novinara Vremena, bačene su dvije bombe 2007. godine. Iako je tada direktor policije Milorad Veljović taj napad okvalifikovao kao "teroristički akt" i rekao da će „istrajati da se ovo što prije riješi..." - to rešavanje tapka u mjestu, a Anastasijević se sa porodicom iselio u Brisel. Poslije tog napada i predsjednik Srbije posjetio je redakciju Vremena i izjavio: "Reakcija države mora biti najjača moguća... moramo da branimo pravo ljudi na slobodno mišljenje i na život… nema opraštanja, zahtijevaću istragu i akciju na najvišem mogućem nivou".
Tri godine posle ove izjave brutalno je prebijen Pančić. Predsjednik Tadić je to okarakterisao kao „siledžijsko ponašanje“ i izrazio uverenje da će policija obaviti svoj posao i pronaći napadače. "Moramo još mnogo napora da uložimo kako bi se stvorila atmosfera u kojoj siledžijsko razračunavanje sa neistomišljenicima nikako ne smije da se događa, rekao je Tadić.
Pravo je pitanje - šta su vladajuće stranke uradile na popravljanju te atmosfere - jer Pančićevo prebijanje je upravo posledica loše atmosfere i straha. Kako drugačije tumačiti to što mu niko od putnika iz autobusa nije pomogao, ne samo da ga odbrani od napadača nego da pozove pomoć! Pančić je sam pozvao policiju koja ga je poslije uviđaja prevezla u Urgetni centar.
Novinar Dejan Anastasijević, nekadašnji „slučaj žrtve“ sada sam o slučaju Pančić kaže da ne vjeruje da se radi o dvojici dripaca, klinaca koji su Pančića prepoznali na ulici i krenuli da ga tuku jer ih je nervirao svojim istupom na televijiziji.
- Vjerujem da su ga pratili, da su organizovani i da pripadaju nekima od ovih ultrapatriotskih organizacija, rekao je Anastasijević.
Pravosuđe i posljedice: O tome kako rade pravosudni organi primjer je oslobađajuća presuda za huligane koji su pretili novinarki B92 Brankici Stanković. Oni su na utakmici skandirali "otrovna si kao zmija proći ćeš kao Ćuruvija", a sudija je procijenila da ta izjava - ne ugrožava bezbjednost Stankovićeve!
Sljedeći primjer je prebijanje snimatelja RTV B92 Boška Brankovića jula 2008. godine na mitingu desničarskih organizacija i Srpske radikalne stranke protiv hapšenja Radovana Karadzića. Taj slučaj se još uvek nalazi u sudu.
I novinari u unutrašnjosti Srbije su izloženi prijetnjama. Od 23 tužbe koje su podnijete protiv novinara lokalnih medija u posljednje dvije godine novinari su izgubili u 20 slučajeva, a novinare najčešće tuže predsjednici opština, direktori, odbornici, visoki stranački funkcioneri, pa čak i sveštenici... Na prva tri mesta po broju tužbi nalaze se novine „Svjetlost” iz Kragujevca, „Vranjske” iz Vranja i „Čačanske novine”. Treba podsjetiti i na slučaj urednika Kikindskih novina Željka Bodrožića kome je čak zaprijećeno da će mu se novčana kazna, ukoliko je ne plati, biti zamenjena zatvorom od 80 dana.
Kao primjer kako rade državni organi kada su u pitanju rasvjetljavanja ubistava novinara opisao je glavni urednik Politike Dragan Bujošević. On kaže da je Politika prije više od mjesec dana pronašla detalj u dnevnicma Ratka Mladića koji vodi do ubistva Dade Vujasinović i da je uspela da kontaktira sa nekim od tih ljudi, ali da policija još uvek sa tim osobama - nije imala kontakt.
Istorija napada na novinare u Srbiji, a naročito ishod dosadašnjih istraga ne daju nadu da će incidenti, poput prebijanja Teofila Pančića, biti okončani. Akcija države izostaje u svakom pojedinačnom slučaju, osim ako se izuzme javno iskazana briga i "odlučnost" da se takvom nasilju stane na put. Bez ozbira na to ko je metalnom štanglom napao komentatora uglednog beogradskog nedeljnika, ostala je poruka da se na Balkanu – jer Srbija nije izuzetak već potvrd pravila - može nastradati samo zbog javno izgovorenih ili napisanih riječi.
Violeta Cvejić
