Svjedok Almin Bašić detaljno je opisao zarobljavanje i ubistvo svog oca Alije Bašića na suđenju u podgoričkom Višem sudu Zoranu Gašoviću, optuženom za zločine protiv čovječnosti tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Prema njegovom svjedočenju, Alija Bašić bio je odveden iz logora u sportskoj dvorani u Hadžićima i ubijen, a njegovo tijelo pronađeno je 1999. godine ispod Igmana, piše Pobjeda.
"Moja prva saznanja da mi je otac bio zarobljen u logoru u Hadžićima dobio sam između 20. i 23. juna 1992, nakon što mi je tetak Fadil Hujić izašao iz zatvora i ispričao što se desilo", rekao je Bašić.
Prema njegovim riječima, Zoran Gašović i Nemanja Jovičić odvodili su zarobljenike iz sportske dvorane u kasarnu „Slaviša Vajner Čiča“ na Lukavici, gdje su određeni ljudi likvidirani.
Svjedok je naveo da je njegov otac bio među 46 osoba kojima se gubi svaki trag.
Tvrdi, da je otac brutalno premlaćen prije nego je ubijen.
On je pred sudom detaljno opisao priče preživjelih logoraša koji su bili zatvoreni u prostorijama kasarne čiji su zidovi bili krvavi a svake noći su slušali jauke.
Saznanja o ovim događajima, kako je kazao Bašić, dobio je od preživjelih logoraša: Mehmeda Musića i Almina Dželilovića, kao i od logorašica Džume Kukuruz i Zekije Šehović.
Svjedok je kazao da je tek tada otkrio gdje i kako je njegov otac ubijen.
"Na padinama Igmana, u selu Vučine, pronađene su kosti mog oca 1999. godine. Polomljena mu je lobanja i vilica", dodao je Bašić.
Branilac optuženog Gašovića, advokat Danilo Mićović je ukazao da ovaj svjedok ranije nije spominjao Gašovića.
Bašić je pred sudom pojasnio da je njegov iskaz detaljniji jer je odgovarao na postavljena pitanja.
Optužnicom, Gašović se tereti da je od juna do decembra 1992. godine učestvovao u sistematskom progonu, porobljavanju i ubistvima bosanskih muslimana, uključujući mučenje, fizičko zlostavljanje.
U nastavku suđenja svjedočio je Nermin Musić, koji je kazao da je imao 15 godina kada je 1992. počeo rat u Bosni i Hercegovini i kada mu je otac Adil Musić ubijen.
Ispričao je da je sa majkom i sestrom iz bezbjednosnih razloga napustio Hadžiće i izbjegao prvo u Suhodol, a potom u Lepenicu kod Kiseljaka, gdje su proveli nekoliko mjeseci.
"Naša kuća je bila prva koja je napadnuta i na nju se pucalo. Od amidže Dževada Musića saznao sam da su neke ljude ubili u selu Musići, dok su mog oca odveli", rekao je svjedok.
Naveo je da je od preživjelih logoraša Mehmeda i Halida Musića čuo da su zarobljenici zlostavljani u objektima poznatim kao „garaža“ i „sportski objekat“ u Hadžićima.
"Po njihovim riječima, najviše ih je maltretirao Gašović", kazao je Musić.
Dodao je da je od logoraša saznao i da je njegov otac bio među grupom od oko 260 do 280 zarobljenika koji su odvedeni u kasarnu u Lukavici, iz koje je izdvojeno 46 ljudi.
"Sjutradan, kada su zarobljenici ušli u prostoriju gdje su oni bili, vidjeli su da su zidovi krvavi. Tim ljudima se izgubio svaki trag", rekao je svjedok.
Istakao je da nema neposredna saznanja o ratnim događajima, već da je informacije dobio od preživjelih logoraša.
"Meni je interes da znam đe su kosti moga oca, a za ostalo imate vjerodostojne svjedoke", rekao je Musić.
Dodao je i da je iz sela Kovačevići odvedeno 14 osoba koje su ubijene ispred Doma u Hadžićima, a njihova tijela kasnije su pronađena u kamenolomu Krupac, ali da ne zna ko je odgovoran za taj zločin.
Advokat Danilo Mićović, prigovorio je njegovom iskazu, navodeći da se radi o pričama koje svjedok nije lično vidio.
"Ovdje se radi o čaršijskim pričama", kazao je Mićović, ocjenjujući da je svjedok instruisan da izmijeni ranije izjave.
