Kolumnista Analitike, politikolog Alek Barović komentarisao je za portal Voice of Montenegro aktuelnu situaciju u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.
On na to gleda kao kulminaciju decenijskog pogrešnog rukovođenja, strategijskog pozicioniranja i razvoja, odnosno unazađivanja Crnogorske pravoslavne crkve.
„Kako smo sijali svih ovih godina, tako sada žanjemo. Nesretna 2020. i dešavanja koja su uslijedila nakon nje su samo omogućili da se stvari uruše brže. Konačno urušavanje imamo priliku da vidimo ovih dana“, smatra Barović.
Ukazuje da je pred Crnogorcima jednostavan zadatak – opstati ili nestati.
„To se odnosi i na Crnogorsku crkvu, koja je odavno u fazi tihog nestajanja. Takvo nešto se mora momentalno zaustaviti. Crnogorci imaju samo tri organizacije koje se nalaze na braniku njihovog identiteta, a koje nisu pod kontrolom litijaškog tabora, a to su Crnogorska crkva, Matica crnogorska i Fakultet za crnogorski jezik i književnost. U potonjih godinu-dvije mislim da se velika energija ulaže u to da se u Crnogorsku crkvu infiltriraju pojedinci koji imaju za cilj da je iznutra unište“, kaže Barović.
Poručuje da ako bi se ovo oćutalo, onda bi njihova misija bila i uspješna.
„Jednostavno, Crnogorska crkva je toliko urušavana u potonjih par decenija, a njena pastva osipana, da se svela na istorijski minimum, i gotovo pred gašenjem. Mislim da je nikšićni episkop Bojović takvu situaciju promijenio, jer jednostavno među Crnogorce se javila nada da ipak nije kraj. On je među Crnogorce veoma brzo stekao popularnost i kroz kreativan i mladalački način uspio da animira i motiviše veliki broj ljudi da se povrate u okrilje majke Crkve, ali i veliki broj novih i što je najvažnije mladih ljudi da se zainteresuju za Crnogorsku crkvu i posvete joj svoju pažnju i ljubav“, ističe Barović.
Smatra da je to zasmetalo određenim pojedincima koji su, kako kaže, decenijama žarili i palili i kontrolisali sve poluge i procese u Crnogorskoj crkvi a koje lično krivi za njeno dovođenje na najniži istorijski nivo.
„Da li su to radili namjerno ili nenamjerno nije ni bitno. Šteta je napravljena, a ogromno vrijeme nepovratno izgubljeno, kao i istorijska šansa da se nešto napravi u povoljnijem istorijskom trenutku. Sada se treba vaditi iz živog pijeska u kojem smo do guše“, poručuje Barović.
Napominje i da je kod Crnogoraca uvijek bila problematična smjena generacija.
„Stariji umjesto da budu podrška i savjet, mlađima su uglavnom zapravo krvnik i glavna prepreka jer ne žele da se dostojanstveno povuku. Zbog toga nažalost mora da se poseže ka rješenjima koja nisu baš prijatna, ali nažalost nema druge mogućnosti“, dodaje Barović.
Kada je situacija opstati ili nestati onda, prema njegovim riječima, nema mjestu maženju i hvalospjevima, jer Crnogorsku crkvu što hitnije treba spasiti.
„Ako to ne učinimo bojim se da će se ona nepovratno izgubiti kao organizacija ili još gore, da će se kroz kontrolu od strane srpskih bezbjedonosnih službi totalno obesmisliti kao ideja tj. postati predmet sprdnje“, smatra Barović.
Sa tim, kaže, treba prekinuti i krenuti od nule.
„Naravno, na zdravim temeljima. Ako smo mogli prije gotovo trideset godina u mnogo smutnijem vremenu nego što je današnje, onda ćemo i u ovome, kada smo u boljoj poziciji. Za sve to je potreban krvnički rad, a za svaki krvnički rad energija, motivacija i želja za napretkom. Bojim se da oni koji sada upravljaju Crnogorskom crkvom nemaju ništa od to troje, štaviše, ubijeđen sam da im napredak uopšte nije ni cilj, nego sasvim suprotno“, tvrdi Barović, za portal VOM.
Ne vidi, kako dodaje, ni volju ni mogućnost da se situacija riješi kroz institucije Crnogorske crkve, a koja bi išla u korist CPC.
Rješenje problema je, kako ističe, u konsultaciji sa vjernicima, Crnogorcima i to onako kako se vjekovima radilo - na Opštecrnogorskom zboru. Na tom zboru, smatra Barović, aklamacijom bi trebalo da bude donešena i odluka o daljoj sudbini CPC, odnosno o njenom poglavaru.
