Gdje smo ono stali u prošloj kolumni? A da, kod Hane Arent i jednog njenog uvida o Monteskjeu i političkoj slobodi. Da, ona je jedan od najznačajnijih političkih filosofa XX vijeka i njenim uvidima i stavovima treba uvijek prilaziti s respektom čak i kad su čudni i disonantni sa mejnstrimom istorije politike i političke filosofije.
Ovaj put ćemo se podsjetiti njene teze „O banalnosti zla“ koju je izrekla 1961. godine, kao izvještač Njujorkera sa suđenja Adolfu Ajhmanu u Jerusalimu. Ova njena teza je izazvala velike kontroverze u tadašnjim intelektualnim krugovima i žestoke reakcije u jevrejskoj zajednici. Očekujuću zvjersku pojavu jednog od najvećih zločinaca u istoriji, Arent je bila šokirana banalnošću i trivijalnošću Ajhmanovom, te je ustvrdila: „ Krajnja zloba, patologija ili ideološko ubjeđenje nisu nužni kako bi pomogli pojedincu da počini beskrajno zlo, te da se političko zlo XX vijeka nije moglo ostvariti bez regrutovanja miliona „normalnih“ osoba i institucionalne saradnje koja je raširila saučesništvo na čitavo društvo“. Ona će u njemu prepoznati „priglupog mediokriteta, ravnodušnog spram događaja oko sebe, ali ne zbog zvjerske hladnokrvnosti, već zbog tuposti i nesposobnosti da ih shvati“. On je „jadni birokrata – postavljenik bez mozga – koji ne preispituje svoje činove, već mehanizuje matricu ustanovljenog legaliteta, ma koliko ona bila dehumanizovana“. On je „bijedna jedinka, mali čovjek, što svoje nedostatke i nedosljednosti nadomješta utapanjem u masovno oduševljenje autoritarnom silom“.
Zašto citiram sve ovo? Zato što smo mi svjedoci, a mnogi i učesnici neopisivog zla iz raspada Jugoslavije. Zato što smo svjedoci sadašnjeg „oslobađanja“ Crne Gore od strane likova čiji su idoli i heroji izvođači radova iz prethodne rečenice, kao i kvislinški fašisoidni kolaboranti iz Drugog svjetskog rata. Prepoznajete li u prethodnim citatima Hane Arent mentalni kroki mnogih vedeta naše nove vlasti, kao i vatrene im simpatizere? Potrebno je samo da nastave pokušavati da urade ono što se po Ustavu i Monteskjeu ne smije ni htjeti, čak ni uz podršku Srbije i Rusije, pa da se zaigra krvno kolo.
Zato ubuduće svi pamet u glavu i birajmo pametno i oprezno, a svoje probleme rješavajmo sami u svojoj kući bez pomoći političkih i nacionalističkih harizmata izvana i metafizike tuđih crkava.
U posljednje vrijeme na internetu pronalazim sve više pametnih i duhovitih misli. Biće da pametni i duhoviti ljudi, zgađeni politikom, strankama i medijima, masovno bježe na internet. Tako dobijem na telefon genijalnu misao u kojoj se kaže da se ovce cijelog svog života boje vuka, a pojede ih čoban kojem najviše vjeruju. Tako smo mi montebekani stalno zazirali od ovih što sad dolaze na vlast, a pojeli su nas naši čobani iz DPS-a i ostalog oficijelnog suverenitetluka. Pojeli su nam ekonomsku, identitetsku i intelektualnu supstancu, pervertirali moral i nagrizli budućnost. I onda su onako siti, bogati i uljuljkani u svojoj veličini zaspali na državnoj straži.
No, ionako je bio vakat za promjenu. A niko ne zaleleka za njima ni od „naših prijatelja iz naše evropske kuće“. To pomalo govori i o tim evropskim ukućanima, naročito stoga što su došli na vlast nastavljači i njihovi prvi derivati ideologije onih zbog kojih su dobri Evropljani svojevremeno morali pokrenuti bombardersku akciju „Milosrdni anđeo“.
Ne treba zaboraviti da je DPS najzaslužniji što se nijesmo međusobno isklali u Crnoj Gori i što smo krenuli na zapad. No, promjene su datost, jer kako reče Heraklit, sve teče - sve se mijenja, pa sljedstveno tome nikad ne možeš ugaziti u istu vodu u riječnom toku, a bogami ni u isto stanje u političkom toku. Mada, kako mi se čini, ovi novi su počeli teći uzvodno, te ne osjećam neki tok niti neku promjenu ako umjesto paćenih i zaslužnih Simovića, Gvozdenovića i klape dobijem veličine poput Dake Eurotočivoga, Miška Perovića i Žarka Rakčevića.
Srećom, pobjeda ovih je tanka i ispravljiva, ali neophodan nam je kadrovski i idejno promijenjeni DPS. Ne zbog neponovljivosti njihovih vedeta već zbog moćne infrastrukture koju ne bismo mogli obnoviti sada kada protivnici imaju značajno veću finansijsku i drugu pomoć od crkve, Srbije i Rusije. I da se prestanemo lagati. DPS se do sada mijenjao poput selebriti fejsbukuše, falso i mondenski. Kad treba botoksiraš usne, kad treba grudi, kad treba dupe, tako da su imali evropske, identitetske, antifašističke, strateške razvojne periode... E, tome je zaista i najzad došao kraj i nastupilo je vrijeme istine i moraće se iskreno pripadati idejama za koje se javno zalažete.
I moraće tako jer su nam alternative tužno blejanje ili ulazak u ono kolo, ne pomenulo se.
