On je rekao da je svojinu nad Cetinjskim manastirom uvijek imala i danas ima Mitropolija. Zabuna je, kako navodi, nastala posljednjih petnaestak godina, zbog rješenja Područne jedinice Cetinje Uprave za nekretnine Crne Gore iz novembra 2005. godine da se na cjelokupnom gradsko-građevinskom zemljištu u КO Cetinje I (ali i u КO Rijeka Crnojevića) upiše Državna svojina Prijestonice Cetinje sa pravom korišćenja postojećih i stvarnih titulara svojine.

“Dakle, svojina Prijestonice je upisana na sve nepokretnosti, uključujući privatne, a svi stvarni vlasnici, ne samo manastir, jednim su potezom, bez vođenja posebnih postupaka, postali samo korisnici svoje sopstvene imovine. Ustavni sud Crne Gore je odredbe Zakona o građevinskom zemljištu (u međuvremenu potpuno prestao da važi) na osnovu kojih je ovakakv upis izvršen proglasio neustavnima i stavio ih van snage, ali Uprava za nekretnine, začudo, u katastarskom operatu nije vratila pređašnje stanje jednim rješenjem, onako kako ga je prethodno promijenila, već je to činila i dan danas čini, isključivo po zahtjevu pojedinačnih vlasnika (sada imalaca prava korišćenja) da im se vrati pravo svojine, pa su mnogi naši sugrađani, sudeći po katastarskim upisima, i danas samo korisnici svoje imovine.

Držimo da je to dobro poznato svima koji posjeduju imovinu na području gradskog-građevinskog zamljišta na Cetinju, a svi zainteresovani mogu i sami da se uvjere u istinitost ovih tvrdnji jednostavnom pretragom na javno dostupnoj evidenciji katastra nepokretnosti”, rekao je Balaban.

Mitropolija je, kako ističe, odavno tražila da se taj upis svojine Prijestonice briše iz katastra, ali se taj zahtjev nije riješio pred Upravom za nekretnine zbog, smatra Balaban, nepotrebnog odugovlačenja tog organa, "iako su slični zahtjevi privatnih vlasnika rješavani u vrlo kratkom roku".

“Po čl. 419 i 420 važećeg Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, propisano je da će se, na zahtjev imaoca prava korišćenja dozvoliti brisanje državne svojine i upisati pravo svojine dotadašnjem imaocu korišćenja, dakle, izvršiće se konverzija prava korišćenja u pravo svojine. Кoliko li to tek prije važi za brisanje svojine Prijestonice koja je upisana na neustavan način kako je to slučaj sa nepokretnostima na području cetinjskog gradskog jezgra”, dodao je on.

Prema njegovim riječima, iz svega napisanog je jasno da je Prijestonica Cetinje, prvi put otkad manastir postoji, u novembru 2005. godine, upisana kao nosilac prava svojine.

“I to, kako je utvrdio Ustavni sud Crne Gore, po odredbama zakona koje su proglašene neustavnim, a nadležni organ godinama nije postupao po zakonitom zahtjevu Mitropolije da se taj upis prava svojine briše. Nadamo se da će Uprava za katastar i državnu imovinu u narednom periodu postupati savjesno i donijeti zakonito rješenje po zahtjevu Mitropolije.

Tim prije što je postojeći upis prava svojine, pored toga što je uknjižen na osnovu neustavnih odredbi, još i u suprotnosti sa nizom važećih zakona, kao što su Zakon o državnom premjeru i katastru nepokretnosti (čl. 84, 89…) i Zakon o državnoj imovini u kojem se kao državna svojina kojom raspolažu država ili opština, ni na jednom mjestu ne pominju vjerski objekti. Uostalom šta će državi, koja je članom 14 svog Ustava propisala odvojenost vjerskih zajednica od države, svojina nad vjerskim objektima”, kazao je Balaban.

On je rekao da, za razliku od Mitropolije, Prijestonica nema, niti može da ima ikakav drugi dokaz o osnovu za sticanje prava svojine, osim, kako navoi, neustavnog rješenja katastra iz 2005. godine.

“Ovom društvu je potrebna istina, pravda i mir, a ne laž, klevete, mržnja i pozivi na nasilje”, poručio je Balaban.