Ovogodišnji predsjednički izbori u SAD ostaće upamćeni kao prvi na kojima je veći broj Amerikanaca iskoristio biračko parvo prije izbornog dana.
Džozef Robinet „Džo“ Bajden izabran je za predsjednika SAD i, nakon inauguracije koja se tradicionalno održava 20. januara, biće 46. u istoriji na toj funkciji. Izborni rezultat ostvarenje je njegove višedecenijske želje. Budući da će ovoga mjeseca napuniti 78 godina, ovo je bila posljednja prilika da dugu profesionalnu i političku karijeru okonča predsjedavanjem najmoćnijom svjetskom ekonomijom – u suprotnom, za razliku od njegovog rivala, gubitak na izborima poslao bi ga u penziju.
Član je Demokratske stranke, profesor je pravnih nauka na nekoliko američkih univerziteta i senator države Delaver, a tokom oba predsjednička mandata Baraka Obame obavljao je funkciju potpredjsednika – 47. u istoriji. Od početka političkog angažmana zalagao se za veća građanska prava i očuvanje životne sredine, a zatim i izlazak SAD iz rata u Vijetnamu, bolju zdravstvenu zaštitu i pravedniji sistem oporezivanja.
Biografija
Bajden je rođen 20. novembra 1942. godine, za vrijeme Drugog svjetskog rata, u gradu Skrantonu u državi Pensilvaniji, kao prvo od četvoro djece u katoličkoj porodici evropskog porijekla i to irskog, francuskog i engleskog. Spada među one američke političare koji su do senatorskog mjesta došli bez predispozicija tipičnih za većinu političara, poput bogate, uticajne porodice. Njegov otac bavio se preprodajom polovnih automobila i veći dio djetinjstva bio mu je veoma težak. Ne samo da je iz ove pozicije uspio da postane senator sa 30 godina, najmlađi u istoriji SAD, već se trudio da kod sebe unaprijedi baš sve – pa i da provodeći sate i sate u govornim vježbama prevaziđe problem sa mucanjem. Ključno dostignuće tokom 35 godina angažmana u Senatu bilo je kreiranje brojnih zakona, prije svega onog kojim je definisana borba protiv nasilja nad ženama.
Međutim, početak političkog angažmana na tek osvojenoj senatorskoj funkciji obilježila je porodična tragedija kada je u decembru 1973. izgubio suprogu i jednogodišnju kćerku, koje su poginule u saobraćajnoj nesreći prilikom odlaska u božićnu kopovinu. Njegova odluka bila je da se povuče iz politike, ali su stranačke kolege uspjele da ga odgovore od toga. Još 1974. godine magazin „Time“ uvrstio ga je među „200 lica za budućnost“. Ponovo se oženio 1977. godine učiteljicom za koju je rekao da mu je vratila volju za životom i bavljenjem politikom. Druga porodična tragedija dogodila mu se 2015. godine kada je njegov stariji sin izbubio bitku sa tumorom mozga.
Spoljna politika
Oči cijelog svijeta bile su uprte u Vašington. Niz je razloga zbog kojih je odgovor na pitanje ko će naredne četiri godine donositi odluke u Bijeloj kući interesovao globalnu populaciju. Među njima je svakako i budući pristup američkih institucija u borbi protiv koronavirusa, ali i niz pitanja vezanih za situaciju na Bliskom istoku – od sudbine iranskog nuklearnog sporazuma, preko takozvanog „dogovora vijeka“ Izraelaca i Palestinaca do neumoljivog uspona nekontrolisane autoritarnosti režima od Egipta do saudijske Arabije. Bajden je obećao da poništiti ono što mnogi smatraju glavnim elementom Trampove diplomatije, odnosno zatvaranje očiju pred autokratijom i kršenjem ljudskih prava u korist sirove realpolitike.
Poseban uticaj Bajdenova pobjeda ima i na političke proceseu Evropi. Nje su se najviše pribojavali populistički lideri kao što su mađarski premijer Viktor Orban i predsjednik Poljske Andrej Duda. Većina evropskih lidera nastojala je da ne iznosi javno stav o tome da priželjkuje Bajdenovu pobjedu, dok su oni koji pripadaju desnici bili prilično glasni u odbrani ideje o Trampovom drugom mandatu.
U upitniku savjeta za spoljnu politiku – CFR Bajden je kritikovao ono što je opisao kao Trampov „opasni blanko ček“ Saudijskoj Arabiji, obećavši da će zatražiti ponovnu procjenu odnosa SAD sa tom zemljom, dodavši da će braniti prava aktivista, političkih neistomišljenika i novinara širom svijeta da slobodno izraze misli bez straha od progona i nasilja, posebno se osvrnuvši na ubistvo novinara Džamala Kašogija prošle godine.
Bajden je takođe obećao da će ukinuti američku podršku kampanji kojom Saudijska unija svladava pobunjenike Hutija u Jemenu, koje podržava Iran. Tamošnji rat odnio je desetine hiljada života i izazvao izbijanje bolesti i gladi. Ovo je u određenoj mjeri kontradiktorno s dosadašnjim odnosom nekadašnjeg potpredsjednika prema ovom pitanju, budući da je za to vrijeme administracija tadašnjeg predsjednika Obame prodala milijarde dolara vrijedno naoružanje Saudijskoj Arabiji, čak i dok je bombardovala Jemen. U to vrijeme Bijela kuća nije imala značajnih pokušaja da ublaži apsolutnu monarhiju Saudijske Arabije.
Posebno specifični zadaci očekuju Bajdena kada su u pitanju odnosi SAD sa Kinom, kao i Ruskom Federacijom.
Prvi ključni potezi
Bajdena čeka prilično dug spisak državničkih poteza za koje se očekuje da bi trebalo da budu ispunjeni tokom prvih 100 dana njegovog predsjedničkog mandata. Među ključnima je pronalazak roditelja više od 500 meksičke djece koja su prije dvije godine, nakon trampove odluke, na nemilosrdan način razdvojena od očeva i majki prilikom prelaska američke granice. Bajdenov prioritet je i kreiranje novog nacionalnog plana u borbi protiv pandemije koronavirusa koja je u toj zemlji do sada odnijela više od 230.000 života, kao i saniranje njenih katastrofalnih ekonomskih posljedica.
Pobjeda Bajdena i demokrata označava i šansu da ubrzo bude odobren fiskalni stimulans vrijedan najmanje dva biliona dolara, kao i povećanje javne potrošnje na infrastrukturu u narednim godinama, takođe u iznosu od dva biliona. U pitanju je veoma visok iznos stimulansa i investicija, budući da je ukupan američki bruto domaći proizvod u 2019. iznosio 21,4 biliona dolara.
Osnovni preduslov za ispunjavanje veoma ambicioznih planova je i demokratska većina u Senatu, bez koje bi mnogi planovi mogli ostati samo mrtvo slovo na papiru.
