Ima reagovanja koje je – bolje ne pisati. Tako je sa jučerašnjim demantijem Uprave prihoda i carina (UPC) u kojem se tvrdi da tekst Pobjede "Cigarete spaljene bez znanja policije, pred Miloševićevom komisijom" obiluje nizom ,,neistinitih informacija, koje se vrlo zlonamjerno i maliciozno plasiraju“, a sve sa ključnim ciljem – da se diskredituje Uprava i direktor Rade Milošević.
Da nijesu obahatili od moći na važnoj državnoj poziciji, direktor Milošević i čelnici UPC, koji su valjda asistirali u pisanju uratka, morali su znati da Pobjeda nije objavila informacije iz neprovjerenih izvora, da raspolažemo sa još podataka i da namjera novinarke i novinara nije bila da rade za ,,određene krugove iz kojih se plasiraju ,,ovakve neistine i spinovi“.
Da su pročitali vlastito reagovanje, prije nego što su ga poslali, shvatili bi da su sami potvrdili sve tri osnovne informacije: da paljenja cigareta jeste bilo 30. juna, da o tome nije obaviještena javnost i da policija nije obaviještena ni o količini, ni o vremenu paljenja, ni o članovima komisije UPC, ni o identitetu radnika iz kompanije ,,MI RAI“ koji su asistirali u paljenju cigareta. Čudan je taj ,,uraški“ pi-ar: u tekstu koji, kako rekoše, obiluje neistinama, Uprava prihoda i carina potvrđuje ključne navode?!
A priča o tome kako je policija sve znala? Ako pod asistencijom Uprave policije smatraju jedno ili dvoje patrolnih kola koja su šlepere dopratila od Bara do Nikšića i kapije ,,Javorka“, onda gospodin Milošević i ljudi iz Uprave prihoda i carina imaju neki čudan smisao za sarkazam.
Upravo su Rade Milošević i njegov partijski drug, premijer Dritan Abazović, napravili pravi krimi-audio-video-medijski spektakl pričom o švercu cigareta, hvalisali se ,,fantastičnim rezultatima“ i najavili da će sve ,,stići ruka pravde“.
A onda, u tišini i tajno, spaljuju cigarete milionski vrijedne i pri tom ne obavještavaju javnost, a prema informacijama Pobjede, niti naše, kako se ono veli, ,,međunarodne partnere“ koji traže prekid lanca šverca.
Pa đe su vam, gospodo, tradicionalni twiteri, fejsbuci i slične alatke veličanja vlastitog lika i djela? Čemu tihovanje, otkud ta naprasna skromnost ako ste izveli operaciju kakvu ne pamti ni Crna Gora, a, bogme, ni Evropa: uspjeli ste za samo nekoliko sati da spalite u malenoj peći ,,Javorka“ 1.294 paketa cigareta, količinu za koju je ranije u Kombinatu aluminijuma ili Željezari bilo potrebno najmanje – tri dana!
Bilo bi od koristi i za crnogorsku i za svjetsku javnost da saznaju kojim ste to magičnim vještinama uspjeli da apgrejdujete rad peći za obradu drveta da funkcioniše bolje nego visoka peć u Željezari.
Upravo zbog tajnovitosti operacije, neki sitničavi i sumnjičavi ljudi pomislili bi da se neka mutna rabota iza svega krije.
Tim prije što u vašem ,,istinitom“ reagovanju upravo plasirate obmane za koje ste mislili da neće biti otkrivene.
Kao ona da se anonimna barska firma cigareta (kojoj i vi i mi znamo ime, samo vi se u ovoj prilici pozivate na ,,institut poreske tajne“, dok ste često javno prozivali neke druge kompanije) obratila se 22. februara ove godine zahtjevom za uništenje akcizne robe – cigareta.
Ili ste, gospodine Miloševiću, svjesno željeli da prebacite odgovornost na Vašu prethodnicu, vršiteljku dužnosti direktora UC Milenu Petričević, ili su Vam saradnici tu obmanu podmetnuli. Jer, da zaista želite da javnosti pružite punu istinu, onda bi napisali da je direktorka Petričević taj zahtjev odbacila, jer je kompanija iz Bara zahtijevala da se cigarete, koje su oštećene i istekao rok upotrebe - ,,ustupe državi“. Po zakonu, kompanija može da traži od Uprave da se cigarete ili unište ili reeksportuju ili da se akciza plati i stave u promet na teritoriji Crne Gore.
Nakon intervencije gospođe Petričević, barska firma poslala je novi, na zakonu zasnovan zahtjev, nakon čega je direktorka Petričević sačinila sedmočlanu komisiju (da, sedmočlanu) koja je trebalo da napravi, kako se to stručno kaže, scenario za uništenje kontingenta cigareta“. Nakon toga, 7. aprila od iste barske kompanije stigao je još jedan zahtjev za uništenje 3.881 paketa. Zavodni broj je: 09-04-D 629/1 – i navodimo ga, zbog javnosti, da zna kako raspolažemo obimnom dokumentacijom.
Ali i podacima koji raskrinkavaju i Rada Miloševića i njegove potčinjene u Upravi. Zbog ekonomičnosti, spajaju se dva zahtjeva iste forme i formira komisija od – šest članova. Ponavljamo – šest, a ne kako tvrdi UPC, četiri člana komisije.
E, sad dolazimo do razobličavanja obmana koje pokušava da Uprava prihoda i carina predstavi kao apsolutnu istinu. Ničim izazvani, a u namjeri da pokažu kako su Pobjedu uhvatili u laži, UPC u jučerašnjem reagovanju tvrdi kako je 21. aprila obavljeno paljenje cigareta, po ,,scenariju o uništenju u kojem su navedene uloge i zadaci kao i satnica izvršenja radnji“. Potom tvrde da se nadležni centri bezbjednosti u Baru, Podgorici i Nikšiću uredno obaviješteni ,,o čemu postoji pisani trag“.
Istina je, da prostite, sasvim drugačija. Krenimo od ovog posljednjeg: policija je trebalo da bude obaviještena 13. aprila, ali zbog nekih sitnih formalnosti – dopis nikad nije stigao u Upravu policije. Tačnije: ne postoji pisani trag sa potpisom Milene Petričević, na koju očito želite da svalite svu odgovornost. Bilo bi sjajno da nam prezentujete taj vaš ,,pisani trag“, jer bi onda možda i tužilaštvo moglo da reaguje zbog falsifikovanja isprave.
Pokažite i validan nalog za uništenje. Koji nije mogao ni biti odobren, niti potpisan od Milene Petričević jer je ona 20. aprila prestala da radi u Upravi prihoda i carina! Ko je onda, gospodo iz UPC, dao nalog, ako je novi direktor Rade Milošević stupio na dužnost 26. aprila?
Ne bismo da širimo paniku, ali ako je neko neovlašćen, mimo tadašnje direktorke, dao nalog za uništenje, moglo bi opet biti posla i za tužilaštvo, ako ikad dignu glavu i reaguju na pisanje Pobjede, pa makar im uređivačka politika našeg lista bila neprihvatljiva i nekako ,,ekstremistički crnogorska“.
A, ukoliko ne raspolažete podacima o, recimo, zahtjevima za uništavanje cigareta, da pomognemo - do početka aprila stiglo je pet zahtjeva, od četiri kompanije (ona ,,bezimena“ iz Bara je poslala dva). Jedan od podnosilaca zahtjeva za uništenje je u drugoj polovini aprila podnio molbu ,,za odustajanje od uništenja cigareta“, iako je već bila formirana komisija od šest (eh, opet nije četiri kao što podmeće UPC) članova, što je dozvoljena zakonska mogućnost.
Možda je ovo višak podataka, ali procjenjujemo da nije naodmet. Ionako stičemo utisak da UPC svjesno selektuje ,,poželjne“ od ,,nepoželjnih“ vijesti.
I, za kraj, bilo bi sjajno kada bi Uprava prihoda i carina, kad već voli da polemiše, odgovorila na dva pitanja.
Kako ste, tvrdite, radili po zakonu, zašto nijeste predstavili i fotoelaborat sa svim potpisima članova komisije, preciznim vremenom potrebnim za paljenje cigareta? To je, gospodine Miloševiću, ako se ne varamo, vaša prethodnica Petričević uredno radila.
Još jedna sitnica. Kada ste ono spaljivali u dva navrata ove godine cigarete - sad da ne otvaramo ponovo sumnje o stvarnoj količini - bilo bi dobro da javnosti u ekološkoj državi Crnoj Gori odgovorite: u koju ste sanitarnu deponiju, ili deponiju uopšte na teritoriji Crne Gore, lagerovali toksični otpad?
Ne pitamo zbog nas, nego javnosti. Međunarodna carinska konvencija i protokoli kojima se regulišu transport i odlaganje nus-proizvoda, sirovina i otpada duvanske robe, karakteriše sve te materije kao opasni otpad.
Ali, to ste znali i prije spaljivanja i odlaganja otpada, zar ne?
