Sve češće, iako su glasovi usamljeni, čujemo i u crnogorskom javnom diskursu kako bi trebalo u borbi protiv pandemije korona virusa uvesti takozvani švedski model u Crnoj Gori. Ti stavovi se, međutim, dominantno odnose isključivo na ukidanje svih protivepidemijskih mjera i testiranja.
Prenebregavaju se, sa druge strane, činjenice da je u Švedskoj do sada oko 44 odsto stanovništva već primilo takozvanu buster dozu vakcine, a da je sa dvije doze vakcinisano oko 73 odsto populacije.
U Crnoj Gori je sa dvije doze, od maja prošle godine, kada je počela masovna imunizacija, prema posljednjim dostupnim podacima, vakcinisano tek oko 45 odsto ukupne populacije što je na nivou obuhvata trećom dozom u Švedskoj. Od oktobra prošle godine, kada su u Crnoj Gori počele da se daju buster vakcine, treću dozu je primilo nešto oko 92 hiljade ljudi, što je negdje tek oko 15 procenata populacije.
Na pitanje Pobjede, sa druge strane, upućeno Institutu za javno zdravlje Crne Gore da nam saopšte podatak koliko je u ovom trenutku propisno imunizovanih građana, posebno u svjetlu činjenice da su i sami saopštili više puta na konferencijama za medije da su najčešći smrtni ishodi kod osoba koje su ili nevakcinisane, ili nijesu primili buster dozu na vrijeme, kao i mnogo puta do sada, iz ove zdravstvene ustanove nijesmo dobili ama baš nikakvu povratnu informaciju.
Osim gore navedenog, Šveđani su veoma disciplinovani, poštuju preporučene mjere a i kulturna matrica ponašanja je takva da im održavanje fizičke distance ne predstavlja problem.
Koliko bi primjena takozvanog švedskog modela sa početka pandemije, ukidanje svih mjera i prestanak testiranja, a samim tim i praćenja epidemije, bio opasan po društvo poput crnogorskog, i što bi nam „prokužavanje“ na taj način zapravo donijelo, pitali smo crnogorsku doktoricu nauka Mariju Backović, koja se na Odjeljenju za virologiju na Pasterovom institutu u Parizu, kao doktorica biohemije i molekularne genetike, bavi fundamentalnim istraživanjama u oblasti virologije i strukturne biologije.
BACKOVIĆ: Ukidanje preventivnih mjera koje za cilj imaju smanjenje transmisije virusa bi prouzrokovalo još veci broj oboljelih, hospitalizovanih i preminulih osoba. Primjena ovog modela je imala loš ishod i u Švedskoj, što je njen tvorac dr Tegnel i sam priznao. U Crnoj Gori već imamo veoma visok broj ljudi koji su izgubili živote zbog kovida, a imamo i društvo u kome su solidarnost, povjerenje u nauku i stepen vakcinacije niski.
Zato bi takav model primijenjen u Crnoj Gori imao još ozbiljnije posljedice nego što je imao u Švedskoj.
POBJEDA: Koliko su, prema Vašem mišljenju, optimistične pretpostavke da će omikron zapravo okončati pandemiju realne?
BACKOVIĆ: Za mene su to samo pretpostavke. Za sada nemamo činjenice koje na to nedvosmisleno ukazuju. Broj nevakcinisanih ljudi na našoj planeti je ogroman, i dok god postoje područja sa visokom transmisijom postoji vjerovatnoća pojave novih sojeva, koji bi mogli da potisnu omikron ako ih mutacije čine lakše prenosivim.
Zato je važno da se pomogne zemljama koje ne mogu lako da dođu do vakcina, i gdje je procenat nevakcinisanih visok.
POBJEDA: Što zapravo znače tvrdnje da će virus postati endemski i da li to smije da nas opusti?
BACKOVIĆ: Endemski znači da virus cirkuliše na niskom nivou i izaziva povremeno povećanje broja oboljelih, kao što na primjer sezonska gripa kruži tokom čitave godine, ali najveći broj slučajeva registrujemo u toku zime.
Kada virus postane endemski to znači da kontrolišemo njegovu transmisiju.
Kao što vidite po brojevima inficiranih širom svijeta, daleko smo od toga sa ovim korona virusom.
U jednom momentu, koji zavisi od toga koliko brzo će ljudi steći neki imunitet i koliko će ih taj imunitet štititi od novih sojeva, virus će moći da se nazove endemskim. Ali da li će to biti za par godina, ili par decenija, zavisi od nas i od dinamike prenosa virusa.
Jedna opcija da se taj proces ubrza je da se virus pusti da se širi nekontrolisano, to jest - ko preživi imaće neki imunitet, ili da se imunitet stekne putem vakcinacije.
Očigledno je da bi prva opcija podrazumijevala ogroman broj fatalnih ishoda, i da je nebulozna sa moralne tačke gledišta.
Sve ovo znači da kada virus postane endemski nećemo morati da koristimo drastične mjere kao što su lokdauni, ograničenje kretanja i slično, da bi obezbijedili funkcionisanje društva i rad zdravstvenog sistema.
Ali endemski virus takođe ne podrazumijeva da neće biti fatalnih ishoda. Oni će se uglavnom dešavati u ranjivim grupama, kao što svake godine gripa ili TB odnesu veliki broj života.
POBJEDA: Postalo nam je prihvatljivo da umiru desetine ljudi svake sedmice, da su nam bolnice pune, da ljudi sa drugim problemima ne mogu da se liječe jer su vakcinacija i poštovanje mjera „stvar izbora“. Prema Vašem mišljenju, da li smo došli do nekog stadijuma pandemije u kojem više ne treba da raspravljamo o nauci, već o sistemu vrijednosti?
BACKOVIĆ: Mislim da se o sistemu vrijednosti treba raspravljati i van konteksta pandemije, posebno u zemljama u kojima je taj sistem veoma raznolik i loše definisan, kao što je to slučaj u Crnoj Gori.
POBJEDA: Mnogo je u Crnoj Gori, sticajem neobičnih okolnosti, bilo priče o antitijelima. Imali smo tu priču premijera o antitijelima čiji nivo raste vremenom. Molim Vas da nam objasnite što sve čini odgovor imunog sistema u tom kontekstu.
BACKOVIĆ: Antitijela su molekuli koje proizvode B limfociti, koji su jedni od aktera u našem imunom sistemu. Antitijela su prva linija odbrane organizma, i takođe reakcija organizma koja se može relativno lako kvantifikovati, u poređenju na primjer sa ćelijskim imunim odgovorom koji je komplikovaniji za izučavanja na velikom broju uzoraka.
Koliko antitijela neko proizvede nakon infekcije, i kog su kvaliteta, odnosno koliko efikasno mogu da neutrališu virus su različita i određena našim genetskim repertoarom i drugim faktorima.
To znači da ne možete naći dvije osobe koje će imati isti odgovor na neki patogen u smislu vrste i količine antitijela. Dalje, različiti testovi mjere različita antitijela, i imaju različite opsege vrijednosti rezultata, tako da direktno poređenje rezultata testa jedne osobe sa drugom osobom koja je koristila drugačiji test nema smisla.
Ono što može biti indikativno je ako ista osoba za koju postoji na primjer sumnja da neće razviti odgovarajući imuni odgovor, jer je imunokompromitovana, uradi test na antitijela jedam do dva mjeseca poslije vakcinacije ili preležane bolesti, da bi se ustanovilo da li su se antitijela uopšte proizvela.
Ako nijesu, onda se takvim osobama često daju dodatne doze vakcina. Takođe, i ako ste radoznali, možete uporediti svoj test na antitijela dva mjeseca poslije vakcinacije i šest mjeseci poslije vakcinacije, da bi utvrdili da li je nivo opao, što je sasvim normalna reakcija, jer ono što ostaje u memoriji naseg imunog sistema jesu memorijske B ćelije, koje se u slučaju naredne infekciju brzo mobilizuju i proizvode ta ista, ili još specifičnija - efikasnija antitijela.
POBJEDA: Kazali ste u jednom od svojih reagovanja na premijerove tvrdnje, da mu raste nivo antitijela, da ste zabrinuti za njegovo zdravlje, ako je to tačno. Kako takva pojava može uticati na zdravlje i na što bi ljudi, ako bi se kojim slučajem našli u takvoj situaciji, morali posebno da obrate pažnju i što da rade?
BACKOVIĆ: Rastući broj antitijela na isti patogen, i u roku od godine, mogu da budu posljedica vakcinacije (sa više doza), hroničnog izlaganja tom patogenu, ili nekog ozbiljnijeg poremećaja imunog sistema. U tom slučaju bih takvim ljudima savjetovala da se obrate za pomoć ljekaru koji je specijalista za bolesti imunog sistema.
Ako im takav ljekar kaže da je to normalno i da su mediniski fenomen, onda bih definitvno preporučila da promijene ljekara, a nadležnim institucijama u Crnoj Gori da provjere da li je ljekaru potrebna pomoć ili dodatno školovanje.
