Prije ravno jednoga vijeka, 14. februara 1922. godine, u Mokrom kod Šavnika rođen je književnik i publicista Radoje Radojević.
Radojeviću pripada posebno mjesto među crnogorskim intelektualcima koji su od kraja 60-ih godina XX vijeka dali poseban doprinos konstituisanju savremene književne, jezičke i kulturne montenegristike.
Riječ je o autoru koji se snagom neupitnih naučnih argumenata suprotstavio ukorijenjenoj hegemonijskoj koncepciji negiranja crnogorske nacionalne samobitnosti i bastašno stao u odbranu temelјnih vrijednosti crnogorskoga identiteta, svojim diskusijama, ogledima, osvrtima, polemičkim tekstovima i studijama udarajući temelјe kritičkoga proučavanja crnogorske istorije, književnosti, jezika i kulture.
Radojević pripada uzanome krugu utemelјivača savremene montenegristike
Osnovnu školu završio je u Šavniku. Bio je učesnik NOR-a. Nakon oslobođenja radio je u Ministarstvu kulture Srbije, Trgovinskoj komori i Institutu za ispitivanje lekovitog bilјa u Beogradu.
Pisao je prozu, osvrte, prikaze, polemičke članke i književnoistorijske i kulturološke oglede i studije. Godine 1969. nastanio se u ondašnjem Titogradu. Nestao je na Velikoj plaži kraj Ulcinja 6. maja 1978. godine.
Radojevićevi polemički osvrti u drugoj polovini 60-ih godina XX vijeka, a osobito istup na skupu „Crnogorska kultura i putevi njenoga razvoja“ 1968. godine u ondašnjem Titogradu, označili su prekretnicu u pristupu proučavanju crnogorske kulture i identiteta.
Na tome je skupu Radojević u diskusiji iznio osnovne premise crnogorske kritičke humanistike:
„Kategorički odbijam, ne samo ovdje nego bilo gdje, da raspravlјam o tome da li postoji crnogorska nacija i nacionalna kultura. Smatram da to ni u kom slučaju ne može biti ni predmet rasprave na ovome skupu.
Snagom naučnih argumenata suprotstavio se ukorijenjenoj hegemonijskoj koncepciji negiranja crnogorske nacionalne samobitnosti
Isto tako odbacujem, kao nenaučne, buržoasko-idealističke špekulacije sa 'nacionalnim osobenostima', 'individualnostima' i sličnim terminološkim zaobilaženjima, pomoću kojih se želi produžiti tretman crnogorske nacije i crnogorske kulture u skladu sa starim buržoasko-nacionalističkim i hegemonističkim interesima pojedinih društvenih grupacija u Jugoslaviji. (...)
Kad postoji nacija, postoji i nacionalna kultura kao osnovni element nacionalnog bića, kao neotuđivo kulturno naslјeđe i bogatstvo nacije.
Opšti značaj crnogorske nacionalne kulture za sve narode Jugoslavije, pa i za druge ukoliko njeni dometi dosežu, ničim nije umanjen ako se ona smatra onim što jeste: crnogorskom, ako se u školskim programima, antologijama, udžbenicima i svim mogućim drugim vidovima ne tretira kao sastavni dio neke druge nacionalne kulture.“
U tome, a potom i cijelome nizu tekstova, bilo zasebnih rasprava bilo polemika, Radojević je pokrenuo brojna važna pitanja vezana za tretman crnogorske nacije i kulture, poput pitanja autokefalnosti crnogorske crkve, postojanja crnogorskoga jezika i crnogorske književnosti te drugih atributa crnogorskoga identiteta. Ipak, središnje mjesto u njegovim istraživanjima pripadalo je izučavanju crnogorske književnosti.
Djelo Radoja Radojevića dragocjeno je svjedočanstvo postojanosti otpora težnjama ka potiranju i nestanku povijesne memorije crnogorske
Crnogorskoj književnosti Radojević je kao proučavalac pristupao s nekoliko pozicija: kao antologičar usmene proze, kao istoričar književnosti i kao književni kritičar, nerijetko polemički orijentisan.
Nјegovi književnoistorijski radovi objavlјeni su u knjizi Tokovima crnogorske književnosti 1978. godine, dok su brojni eseji, polemike i rasprave objedinjeni u knjizi Osporavana kultura, koju je znalački pripremio Radojev brat Danilo 2006. godine.
Roman Mučenici publikovan je 2005. godine kao rezultat priređivačkoga rada Danila Radojevića.
Radoje Radojević učestvovao je u priređivanju četiri dragocjene antologije crnogorske usmene proze publikovane u prestižnoj biblioteci „Luča“ Grafičkoga zavoda, odnosno kasnije NIP Pobjede.
Preciznije rečeno, Radojević je priredio te predgovorom i pogovorom snabdio antologiju crnogorskih narodnih legendi Vilina gora i antologiju crnogorskih narodnih bajki Vatra samotvora.
Smrt ga je spriječila da posao na priređivanju antologija narodnih basni i priča finalizuje. Taj posao dovršio je njegov brat Danilo, pa je za antologiju basni Kad je sve zborilo, za koju je Radoje napravio izbor, Danilo napisao predgovor i pogovor dok je za antologiju priča Potopno vrijeme Danilo dopunio Radojev izbor i knjigu opremio predgovorom i pogovorom.
Promjena društveno-političkoga konteksta prije dvadesetak godina i činjenica da je Crna Gora danas nezavisna država jedva da su se odrazili na tretman crnogorske književnosti i njenoga ukupnoga kulturnog naslјeđa.
Njegovi polemički osvrti u drugoj polovini 60-ih označili su prekretnicu u pristupu proučavanju crnogorske kulture i identiteta
Još uvijek su u nas brojniji primjeri posvajanja naše baštine ili njenoga tretmana koji je svojevremeno Vojislav P. Nikčević definisao sintagmom „Crna Gora u genitivu“, a u novije vrijeme i organizovani postupci prosvjetnih, naučnih i kulturnih vlasti kojima se pokušavaju marginalizovati i potrijeti svi tragovi crnogorske nacionalne, jezičke i kulturne samosvojnosti.
Utoliko je djelo Radoja Radojevića danas dragocjenije svjedočanstvo postojanosti otpora težnjama ka potiranju i nestanku povijesne memorije crnogorske.
Najvažniji Radojevićevi članci, kao i njegova bibliografija koju je izradila Ljilјana Lipovina publikovani su u knjizi Studije i ogledi iz montenegristike koju je 2012. godine objavio Institut za crnogorski jezik i književnost.
Radoje Radojević pripada uzanome krugu utemelјivača savremene montenegristike.
Suptilnoga dara da uoči čvorišne probleme književnoga teksta i da ponudi lucidna tumačenja nerazjašnjenih ili manje poznatih fenomena crnogorske književnosti, s jasnom sviješću i vizijom o posebnosti crnogorske nacionalne kulture i rijetkom odvažnošću da se suprotstavi oficijelnim i uvriježenim tradicionalističkim posvajanjima crnogorskoga duhovnoga naslјeđa, Radoje Radojević je superiorno otvarao nove stranice savremene montenegristike, izrastajući u svojevrsnu metonimiju crnogorske intelektualne borbe i otpora asimilaciji i potiranju.
