Asanž je u intervjuu švajcarskom dnevniku „Tribin de Ženev” (Tribune de Geneve), uoči sjutrašnjeg zasjedanja britanskog suda o njegovoj ekstradiciji Švedskoj, rekao da „Vikiliks” od početka objavljivanja diplomatskih depeša gubi preko 400.000 funti nedjeljno i da bi radi daljih aktivnosti, „trebalo taj novac na neki način povratiti”.
On je naglasio da za pisanje autobiografije nije dobio 1,5 miliona funti, kako se govori, već da bi mogao da dobije 1,1 milion funti, za nekoliko godina, ako knjiga postigne veliki uspjeh.
Na pitanje zašto se upustio u projekat kakav je „Vikiliks”, Asanž je rekao da je to prirodan rezultat njegovih aktivnosti tokom posljednjih 20 godina, ističući da je kao mladić bio veoma aktivan i politički izuzetno angažovan. „Uvijek sam se borio za transparentnost političkih ovlašćenja i slobodu izražavanja. Internet mi je omogućio da proširim polje svog djelovanja”, kazao je on.
Osnivač „Vikiliksa” je istakao da u kući u kojoj boravi ima nekoliko saradnika i da vebsajt, izuzimajući nekoliko prekida zato što je njemu onemogućeno kretanje i što raspolaže ograničenim sredstvima komunikacije, „radi praktično kao prije”.
U vezi sa najavama da će objelodaniti informacije koje se tiču jedne američke banke, Asanž nije potvrdio da je reč o najvećoj američkoj banci „Benk ov Amerika”, ali je istakao da je njena direkcija prošle nedjelje formirala kriznu jedinicu da bi provjerila svoje arhive, a da su i druge banke, iz straha da su one sljedeća „meta” „Vikiliksa”, počele da provjeravaju svoje aktivnosti.
„To znači da je, i bez objavljivanja podataka, efekat pozitivan”, kazao je Asanž.
Govoreći o životu u kućnom pritvoru, gde je u obavezi, između ostalog, da nosi i elektronsku narukvicu, Asanž je rekao da je to apsurdno, „budući da ni za šta nisam optužen ni u Britaniji, ni u Švedskoj”, te da se osjeća pomalo kao „ptica u kavezu”.
Asanž je u intervjuu za švajcarski dnevnik negirao navode o tome da je podnio zahtjev za politički azil u Švajcarskoj, ističući takođe da je sudski proces u Velikoj Britaniji premješten iz suda u Vestminsteru u sud u Belmaršu, u južnom Londonu, „sud sa visokim mjerama bezbjednosti, koji se obično koristi za suđenja teroristima”.
