“Fašizam je prisutan, naročito u našem svaokodnevnom vremenu i životu. Moramo prepoznavati probleme koji nas prate i koji na dnevnom nivou opterećuju politički život i sve nas na javnoj sceni. Koliko ćemo uspjeti u tome i da li smo zaista do sada pokazali da prepoznajemo te probleme i izazove, ostaje pitanje koje je otvoreno i za ove i za buduće generacije političara “, kazala je Pejović.
DPS, kako je kazala, ne smatra da je inicijativa Otvoreni Balkan, za koju se zalaže premijer Dritan Abazović, dobar put za ekonomske integracije.
“Legitimno je usprotiviti se takvom konceptu. Francuski predsjednik Emanuel Makron i aktuelni njemački kancelar Olaf Šolc zagovaraju ekonomsku integraciju Zapadnog Balkana, a pitanje je da li se Otvoreni Balkan uklapa u to”, dodaje Pejović.
Dodaje da se nada da će cijeli globalni kontekst usloviti donošenje političke odluke o članstvu Crne Gore, a možda i cijelog regiona u EU.
“Ovaj kontekst je, sam po sebi, tragičan i strašan, ali možda će usloviti nešto dobro – da se ovaj region ne prepusti globalnim alama koje bi zarobile cijeli proces na neodređeno vrijeme. Želim da vjerujem da se to neće desiti”, dodaje Pejović.
Riječ je, naglašava, o novom modelu pregovaranja i pitanje je, kako kaže, na koga ćemo se osloniti kada je riječ o pregovaračkoj strukturi.
Vujović: Ne treba nam Vučićeva demokratska konsolidacija regiona
Ukidanje pozicije glavnog prgovarača posljedica je formiranja minstarstva koje se bavi isključivo EU integracijama, smatra generalni sekretar Socijaldemokratske stranke Ivan Vujović.
„Najveća odgovornost za pomak u pregovorima je na vlasti koja mora naći načina da za sto dovede sve parlamentarne stranke i povede razgovor na visokom nivou kako bi se postigao konsenzus o važnim pitanjima. U Crnoj Gori su neophodni suštinski pomaci kako bismo konačno ispunili mjerila za poglavlja 23 i 24 – da izaberemo vrhovnog državnog tužioca, Sudski savjet i sudije Ustavnog suda i na taj način kompletiramo pravosudnu infrastrukturu. Mislim da možemo do toga da dođemo jer imamo i veću podršku EU“, kaže Vujović.
Kada je riječ o Otvorenom Balkanu, nije, kaže, optimističan i ocjenjuje da je riječ o spornoj, kontroverznoj inicijativi bez svrsishodnosti.
„Ne vidimo njenu svrhovitost osim ako je posmatramo kroz prizmu propagandnog mehanizma koji koriste neki lideri zemalja u regioni, prije svega Aleksandar Vučić, koji bi kroz inicijativu Otvoreni Balkan i regionalno povezivanje da promoviše sopstvenu viziju demokratske konsolidacije regiona. Riječ je o čovjeku koji je zatvorio i zakatančio Srbiju, ugušio medijske slobode, praktično ugušio opoziciju. Važan je stav Njemačke izražen kroz izjavu kancelara Šolca nakon sastanka sa predsjednikom Vlade Kosova, gdje se apostrofira Berlinski proces kao ključna regionalna inicijativa. Sve i da ne postoje skrivene agende o kojima se priča, a izvjesno je da postoje, ne vidimo svrhu preklapanja regionalnih inicijativa. Regionalni okvir već imamo i ne treba nam Aleksandar Vučić da nam bude proteže i predvodnik, makar kada je riječ o Crnoj Gori “, ističe Vujović.
Smatra da će agresija Rusije na Ukrajinu otvoriti oči EU koja je, kada je riječ o Zapadnom Balkanu, jedno vrijeme upala u političko slepilo.
“Politička realnost u proteklih godinu i po bila je regresivna u odnosu na tekovine antifašizma i cilj nove vlade je da se od te politike napravi otklon”, zaključuje Vujović.
Lekić: SNP nakon ulaska u Vladu pojačao nacionalističku retoriku
Potpredsjednica SD Milica Lekić smatra da nije čudno to što premijer Dritan Abazović podržava inicijativu “Otvoreni Balkan” jer, kako kaže, upravo to predstavlja jedan od prioriteta sporazuma za formiranje manjinske vlade.
” Izjava Abazovića je nastavak politike koju je sprovodila prethodna vlada i nastavak je politike koja je uspostavljena sporazumom o formiranju vlade. Šta su prioriteti tog sporazuma? Upravo ono za šta se zalagao SNP: Temeljni ugovor, popis i Otvoreni Balkan”, dodaje Lekić.
Čini se, kaže, da je formiranjem manjinske vlade SNP povećao svoju nacionalističku retorku.
“Nismo pimijetili spuštanje strasti i okretanje ka proevropskom kursu niti da se tenzije snižavaju i da se okrećemo drugačijim temam od onih koje je inicirala prethodna Vlada. SNP, nakon što je dobio na tacni pola države, pojačao je nacionalističku retoriku”, smatra Lekić.
Da bi se nešto uradilo po pitanju napredovanja u procesu EU integracija, kako je kazala, potrebna je snažna politička volja. Napominje da Crna Gora do narednog izvještaja EK ima svega nekoliko mjeseci, a da je država u u potpunoj stagnaciji evropskog puta. Vlada je sastavljena od izuzetno raznorodnih subjekata, pa je prirodno da ne može funkcionisati na način koji može u kratkom roku završiti veliki posao po pitanju EU integracija, zaključuje Lekić.
Istoričari iz regiona saglasni: Dan borbe protiv fašizma otkriva podijeljenost Evrope i regiona
Srbija ne može da izađe iz politike koja traje prilično dugo i koja se intezivirala atenatom na tadašnjeg premijera Zorana Đinđića, ocjenjuje doktor istorijskih nauka iz Beograda Petar Žarković. Ističe da ovo vrijeme predstavlja prekretnicu, postavlja nova pitanja i podsjeća na ratove koji su se vodili devedesetih godina.
“Komemoracija i proslava 9. maja više podseća na putinovsku komemoraciju. Godinama unazad imali smo pozitivnu sliku u 90 odsto slučajeva o Putinu i Rusiji. Sada morate da objasnite kako Srbija pokušava da pronađe modus vivendi u skladu sa nacionalnim interesima – da se očuva prisunost Rusije, a da se istovremeno na manjim postupcima osudi agresija na Ukrajinu i istovremeno ne uznemiri srpska javnost”, kazao je Žarković.
Evropa je, dodaje, podeljena kada je riječ o odnosu prema II svjetskom ratu.
Sa Žarkovićem je saglasan i hrvatski istoričar Dragan Markovina. Podsjeća da se duži niz godina Dan pobjede nad fašizmom u EU proslavlja na jedan, a u Rusiji na drugi način.
„Na našim prostorima, gdje je antifašizam bio autentičan, proslava se ignorira ili je poluslužbena. Imamo kontinuirano potiskivanje antifašizma već 30 godina, negdje više, negdje manje. Na Zapadu se, pro forme, sve odradi, a Rusija je kidnapirala ideju antifašizma koristeći je kao suludo objašnjenje za napad na Ukrajinu. Tome su umnogome poslužili i ovogodišnja parada i Putinov govor“, kaže Markovina.
Kako pojašnjava, zapadna diplomatija, uključujući i američku, itekako je kriva što zemlje Zapadnog Balkana nisu ušle u EU jer je, iz nekih trazloga, nakon što je Hrvatska postala njen dio, donijeta odluka da nema više proširenja.
„Zapadna diplomatija očito nije ozbijno shvatala uticaj Rusije. Tek nakon agresije na Ukrajinu postalo im je jasno da su na ovim prostorima napravili grešku i da bi morali nešto učiniti da smanje uticaj Rusije, a zatim i daju realnu EU perspektivu zemljama regiona. Ukoliko ostane ovakva situacija, novo proširenje može se očekivati za nekih desetak godina što nije ni pesimištično ni optimistično, već mi se čini realnim“, zaključuje Markovina.
Istoričar iz BiH Husnija Kamberović saglasan je sa kolegama da Evropa već dugo pokušava da marginalizuje tekovine velike antifašističke borbe u II svjetskom ratu, koju je vodio Sovjetski savez.
„To se vidi u pokušaju izjednačavanja Rusije sa Sovjetskim savezom što je pogrešno jer je veliki antifašistički pokret, koji je simbolizovao Sovjetski savez, bio mnogo širi od današnje Rusije. Najveći doprinos antifašizmu i borbi u II svjetskom ratu dala je upravo Ukrajina i ukrajinska vojska. U svjetlu ruske agresije na Ukrajinu imamo pokušaj marginalizacije antifašističkog pokreta u Istočnoj Evropi i pokušaj da se današnja ruska politika, koja je antievropska i u mnogim dimenzijama miriše na fašizam, poistovijeti sa antifašizmom Sovjetskog saveza u II svjetskom ratu, a ona to nije“, upozorava Kamberović.
I u regionalnom kontekstu, kaže, na primjeru obilježavanja Dana borbe protiv fašizma, vidimo podijeljenost. Ističe da se u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska 9.maj dovodi u vezu sa 9 januarom.
„Antifašizam nije samo formalno kićenje parolama nego borba protiv nacionalističkih narativa i zalaganje za evropske integracije. Na Balkanu danas antifašizam dokazujemo upravo zalaganjem za evropske vrijednosti i evropske integracije. U mnogim postjugoslovenskim zemljama sve ostaje na razini parole , a ne dubinskog i suštinskog zalaganja za antifašističke vrijednosti. Antifašizam više ne smije ostati parola već ako je potrebno mora izaći na ulicu i odlučno i hrabro se suprostaviti onima koji promoviraju fašističke ideje“, poručuje Kamberović.
