Antifašisti Cetinja oglasili su se reagovanjem na kolumnu Gojka Perovića “Neka barem svemir čuje nemir…”, objavljenu u Pobjedi, ukazavši da ona “predstavlja još jedan pokušaj vjerskog i ideološkog zamagljivanja stvarnosti pod plaštom duhovnosti”.
“Iza poetskog naslova i kvazifilozofskih lamentacija krije se politički pamflet, duboko ideološki intoniran, čija je suština rehabilitacija četničkog pokreta i zatiranje temeljnih vrijednosti antifašističke borbe. U maniru sofisticirane manipulacije, Perović pokušava predstaviti Srpsku pravoslavnu crkvu kao univerzalni moralni autoritet, a sve one koji joj se suprotstavljaju – kao nemoralne, izgubljene i, naravno, “protivnike mira”, naveli su reagovanju.
Takva retorika je, kažu, davno pročitana, i podsjeća na narative iz devedesetih, kada je sveštenstvo iste te crkve blagosiljalo ratne pohode.
“Povodom sve učestalijih pokušaja krivotvorenja istorijskih činjenica, među kojima veoma sofisticirano i maštovito prednjače kolumne Gojka Perovića, dužni smo podsjetiti da četnički pokret nije bio samo kolaboracionistički, već i formalno i suštinski fašistički pokret. Četnici Draže Mihailovića nisu bili „drugi antifašisti“. Njihova zvanična ideologija, jasno definisana u poznatom dokumentu Stevana Moljevića „Homogena Srbija“ iz 1941. godine, zagovara etničko čišćenje, stvaranje „čiste“ srpske teritorije i uništenje nesrpskog stanovništva, čime se direktno poklapa sa nacističkim i fašističkim projektima iz tog vremena”, navode Antifašisti Cetinje.
Taj dokument, kažu, poziva na „premještanje i eliminaciju“ miliona ljudi, a četnički masakri u Foči, Goraždu, Sandžaku, Pljevljima i drugim mjestima pokazali su kako se ta ideologija sprovodila u praksi.
“Ne govorimo o „izolovanim incidentima“, već o planskom, sistemskom nasilju nad nesrbima, antifašistima i svima onima koji nisu odgovarali velikosrpskom projektu. Ta politika nije bila otpor fašizmu, već njegova regionalna verzija, ostvarivana u saradnji s italijanskim i njemačkim okupacionim snagama, a u NDH u saradnji sa ustašama. To nije borba protiv fašizma – to je suština fašizma”,upozoravaju oni.
Gojko Perović, podsjećaju, u kolumni postavlja retoričko pitanje: „Ko se istinski borio za ‘smrt fašizmu’, a ko je, nizom nezapamćenih zločina, želio da donese klasnu ‘slobodu narodu’?“
“Odgovor je jednostavan: za smrt fašizmu istinski su se borili oni koji su nosili petokraku na kapama, a ne krstove iznad pušaka. Borili su se partizani – žene i muškarci, radnici i seljaci, učenici i studenti, komunisti i antifašisti – koji su pod zastavom bratstva i jedinstva ustali protiv fašističkih okupatora i njihovih domaćih pomagača”, ukazuju Antifašisti Cetinja.
A ko su, pitaju, bili ti "drugi".
“To su oni koji su fašistima nudili svoje usluge, borili se protiv narodnooslobodilačkog pokreta i predano radili na fizičkom uništenju svojih komšija. To su oni koje danas vaša crkva i ideološki bliski politički krugovi pokušavaju rehabilitovati – četnici Draže Mihailovića, Pavla Đurišića i slični saradnici italijanskih i njemačkih okupatora. A klasna sloboda za kojom su težili komunisti nije bila osveta, već otpor ropstvu. I ako je bilo zločina – isti su ih komunisti priznali i analizirali. A što ćemo sa zločinima svetih vojski i popova sa kamama? Kada ćete njih priznati? Vi ne priznajete četničke zločine ne zato što ne znate istinu – nego zato što vam istina ne odgovara. Jer bi istina značila da se jasno kaže: četnici nisu bili oslobodioci. Bili su saradnici okupatora, nosioci fašističke ideologije i izvršioci masovnih zločina nad civilima”, naglašavaju u reagovanju.
Priznati te zločine značilo bi, kako ukazuju, priznati da je crkva stajala – i još uvijek stoji – uz zločinačku ideologiju.
“Gojko Perović i njemu slični koriste istorijski revizionizam da bi stvorili novi narativ: da su partizani "ubijali zbog ideologije", dok su četnici "branili narod i vjeru". Time se antifašizam kriminalizuje, a kleronacionalizam pere. To nije neznanje – to je svjesna politička strategija. Gojko Perović ne govori kao istoričar, nego kao ideološki glasnogovornik crkve koja želi potpun uticaj u društvu i politici. A priznanje zločina značilo bi prihvatanje sramotne uloge u istoriji”, navode oni.
Antifašisti Cetinja podsjećaju i da fašizam nema dvije strane.
“Protiv njega su se borili partizani. A četnici, kako u ideji, tako i u djelu, nisu bili ništa drugo do njegov domaći odraz”, zaključuju.
