U upečatljivoj ispovijesti za ukrajinski sajt Vilidž, Ana Zajceva priča i o svom dvomjesečnom iskušenju.
Mjesecima su se ukrajinski borci skrivali u čeličani Azovstal i pružili otpor ruskim snagama, sputavajući osvajače u Marijupolju i kupujući ključno vrijeme ukrajinskim snagama da se organizuju i obezbijede zapadno oružje.
Muž ukrajinske učiteljice je bivši marinac, a vojsku je napustio još prije rata. Radio je u Azovstalu. Ana je nastavnica fracuskoj u školi u Marijupolju.
Kada je Rusija pokrenula svoju ofanzivu na Ukrajinu, odlučili su da se upute u Azovstal sa svojim malim sinom. Njen muž se pridružio bataljonu Azov. Prvo sklonište u kojem je porodica živjela trebalo je da bude njihov dom samo nekoliko sati. Nije bilo mjesta za spavanje, samo klupe za sjedenje, prenosi Skaj njuz.
“Proveli smo tamo nedjelju dana na tim klupama, gotovo bez hrane”, rekla je Ana. “Bilo je opasno izaći napolje jer bi odmah počelo granatiranje. Moje dijete i ja smo izlazi na površinu samo pet minuta dnevno da stojimo i dišemo vazduh na ulazu u zgradu. Čak i u zatvoru više hodaju”, rekla je ona.
Neuspješni pokušaji evakuaciju, manjak hrane
Zalihe hrane su ponestajale i morali su da je raspoređuju između sve većeg broja ljudi. Zajceva i njen sin su se sklonili u drugo sklonište u kojem su proveli 58 dana. Ona ističe da je taj prostor bio veličine trosobnog stana.
“U tom skloništu je bilo nas 75, od toga 17 djece”, rekla je.
Tokom njihovog boravka u Azovstalu bilo je brojnih neuspješnih pokušaja evakaucije.
U jednom takvom pokušaju, 25. aprila, Zajceva i njen sin su izašli na površinu sa nekoliko Ukrajinaca i dva ruska zarobljenika.
“Ali vojnici su ponovo prekinuli tišinu. Četiri naša vojnika su ranjena, a jedan od zarobljenika je poginuo. Morali smo da se sakrijemo nazad u bunker”, rekla je.
Dodala je da je ruski dron 24/7 nadlijetao zgradu u kojoj se nalazilo njihovo sklonište i da je bilo nemoguće otići.
Kasnije tog dana, bomba od tri tone pogodila je zgradu iznad njihovog skloništa i zarobila ih sve do jutra, kada je vojska iskopala jedan od izlaza.
“Svi su ispitivani”
Na kraju je došlo vrijeme da Zajceva i njen sin napuste Azovstal poslije više od dva mjeseca.
“U autobus su ušla dva ruska vojnika sa mitraljezima i pratili su nas sve do logora za filtriranje”, rekla je Zajceva.
Kada je stigla u logor za filtriranje, vidjela je kako su muškarci i žene podijeljeni. Ona kaže da su žene pretresale ženske pripadnice ruske vojske.
Pridošlicama su uzimani mobilni telefoni, kako bi mogli da se skinu podaci sa njih.
“Posle toga su svi saslušani”, rekla je.
Pored redovne vojske, ispitivao me je i službenik FSB-a, prisjeća se ona.
“Kada je postalo jasno da im neću reći ništa, iza mene se pojavio drugi, pa treći vojnik. Opkolili su me i rekli da bi bilo bolje da im odgovorim”, rekla je.
Pritisak je rastao sve dok nije ušao franuski predstavnik Crvenog krsta i pitao šta se dešava.
“Odgovorila sam na francuskom. Oficir FSB-a je odmah prestao da razgovara sa mnom i rekao je: ‘Reci mu da te ne jedemo ovdje’ i sklonio se od mene”, rekla je.
Zajceva je sada sa svojim djetetom na teritoriji Ukrajine, piše Vilidž. Ona se nada bezbjednom povratku svog muža za koga se vjeruje da je u ruskom zarobljeništvu.
