Presuda je izrečena u Višem sudu u Beogradu i to je četvrta prvostepena presuda, pošto su sve prethodne ukinute. U ovom slučaju maksimalna kazna koju traži tužilaštvo može biti 11 godina, pošto su ranije bili osuđeni na 11 i po i na 11 godina zatvora, ali je ta presuda ukinuta po usvajanju zahtjeva saveznog tužioca za zaštitu zakonitosti. Prema zakonu, kada tužilaštvo uloži taj vanredni pravni lijek na prusudu, nije moguće izreći višu kaznu nego što je prethodno bila odmjerena. Odbrana Draškovića i Golubovića tražila je oslobađajuću presudu, tvrdeći da je Plećić ubijen u samoobrani.
Sud je Draškoviću odredio pritvor odmah, zbog opasnosti od bjekstva, tako da je, nakon izricanja presude on uhapšen i odveden u Centralni zatvor u pratnji sudske straže i policije. Drugooptuženi, Aleksandar Golubović, biće na slobodi do početka izvršenja izrečene kazne zatvora.
Predsjednik sudskog veća sudija Zorana Trajković, obražlažući presudu, rekla je da je sud utvrdio da su Drašković i Golubović s umišljanjem i svesni svog čina 11. septembra 2000. godine ubili Plećića nakon što je on prišao za njihov sto u alkoholisaom stanju i upitao: "Da li si ti ubio mog brata Zorana Šijana". Potom je ustao i mobilnim telefonom udario o sto, a Golubović je u njega ispalio dva hica iz pištolja "CZ", dok je Drašković ispalio tri metka iz "magnuma 357". Ona je rekla da je njihova reakcija bila pretjerana iako Plećićevo ponašanje nije bilo primjereno.
Obrazlažaću visinu kazne, sudija je navela da je sud cijenio olakšavajuće okolnosti pošto su Drašković i Golubović očevi maloljetne djece, kao i da je postojalo iritirajuće ponašanje Plećića.
