Naime, Konjuhe je 1948. godine, sa mjesnim centrom Brod, i sastavnim djelovima koji se zovu Dulipolje, Mimiće i Alje, brojalo blizu 700, a 1961. godine 532 stanovnika. Statistika govori da je broj stanovnika u Konjusima 1981. godine iznosio 309. 2003. godine 134, a 2011. godine 89. Danas, prema procjenama, u ovom pitomom mjestu, smještenom ispod Komova, tokom čitave godine živi nešto više od 50 stanovnika. Zbog ovako izražene migracije stanovništva, u centru sela više nema nekadašnje prodavnice, pošte, ambulante, kao ni pogona za proizvodnju sira, dok se Omladinski dom koristi jedino za obavljanje sahrana.
Tako sumornu sliku, ovog nekad izuzetno živog sela, upotpunjuje i podatak da Osnovnu školu "Milić Keljanović" u Konjusima, zajedno sa područnim odjeljenjem u susjednim Đulićima, pohađa svega tridesetak đaka, iako se zna da je u ovoj obrazovnoj ustanovi bivalo i po 400 učenika. Do mjesnog centra Brod autobus odavno ne dolazi i pored toga što je prije nekoliko decenija na relaciji Berane – Konjuhe, i obratno, autobus saobraćao tri puta dnevno. U posljednjih nekolio godina u selu, gdje uglavnom obitavaju staračka domaćinstva, rođeno je svega jedno dijete, dok se u radnom odnosu nalazi samo nekoliko žitelja.
Mještani tvrde da uzroke ovakvog stanja treba tražiti u nedostatku radnih mjesta i neadekvatnom odnosu držane prema ovom selu.
"Svih ovih decenija našim selima se poklanjalo malo pažnje. Rijetko ko je dobijao šansu za zaposlenje. U takvom ambijentu momci su se teško odlučivali za brak, dok su mnogi odlazili u neka druga mjesta trbuhom za kruhom. Rastužim se kad se sjetim kako se nekad živjelo. Nema veselih kola, nema momačke i djevojačke pjesme. Okupljamo se samo na sahranama, a ako se ovako nastavi, uskoro neće imati ko koga da sahrani. Mi pokušavamo da, preko različitih akcija, popravimo ovako sumornu sliku, ali narod jednostavno odlazi, uz ubjeđenje da pod ovakvim uslovima ovdje nema života. Da li će nova Vlada koja je, kako vidim, uvela i resor za demografiju, nešto popraviti, ostaje da se vidi", navodi Vera Ćirić, predsjednica mjesne zajednice.
Mještanin Sveto Babović ističe da bi neko trebalo dobro da se pozamisli zašto je broj stanovnika u selima koja se naslanjaju na obale Perućice desetkovan u odnosu na neka minula vremena.
"Konjuhe je nekad bilo puno djece. Danas, nažalost, učionice u osnovnoj školi su poluprazne. To je znak da Konjuhe, sa okolnim selima, nestaje sa mape živih. Sve se to dešava iako je nekada mjesni centar Brod živio kao mali grad. Tu se okupljao narod kao danas što se okuplja u urbanim sredinama. Imali smo čuvene igranke, turnire i štošta drugo, a danas od toga nema ništa, jer, jednostavno, nema naroda. Zašto je to tako pitanje je za ove koji su svih ovih godina vodili državu, zaboravljajući da naša sela uopšte i postoje", zaključio je Babović.
Narod se iselio iz čitavog Potkomovlja
Prema popisu, selo Jošanica, koje se nalazi u sastavu Mjesne zajednice Konjuhe, 1948. godine brojalo je 435 stanovnika, a 2011. godine 97. I ostala potkomovska sela bilježe drastičan pad broja stanovnika. Tako je selo Đuliće 1948. godine imalo 317 žitelja, dok je taj broj 2011. godine iznosio 101. Susjedno selo Košutiće 1948. godine brojalo je 408 stanovnika, a 2011. godine 120.
Selo Cecuni je prilikom posljednjeg popisa imalo 55 stanovnika, dok je taj broj 1953. godine bio 400. Znatan odliv žitelja bilježi i selo Kuti koje je pedesetih godina prošlog vijeka imalo oko 200 stanovnika, a dnas deset puta manje. Ovako nepovoljnu demografsku sliku upotpunjuje i podatak da su područna odjeljenja osnovne škole iz Konjuha u selima Kuti, Cecuni i Jošanica odavno zatvorena.
