Kako je sa 26 godina, u najboljoj igračkoj dobi, iz ,,sigurne luke“ koju je imao u Rijeci, otići u Huares, grad u kojem je 2010. zabilježeno čak 3.500 ubistava, s tim da situacija, srećom, nije više tako zastrašujuća.
Dobar osjećaj
Kako se odlučio na ovaj sasvim neobičan transfer, za Pobjedu priča crnogorski reprezentativac Andrija Vukčević.
“Mjesec mi je na stolu bila ponuda Rapida iz Bukurešta, ali nijesam želio da je prihvatim jer sam mislio da mogu da odem u mnogo bolju ligu i klub. Čekao sam do kraja, u međuvremenu je počela sezona s Rijekom, došle su i evropske utakmice, i odlučio sam bio da - ako se ne pojavi neka druga ponuda - ostanem na ,,Rujevici“. Jednostavno, nijesam htio da prihvatim nešto čime nijesam zadovoljan”, govori Vukčević.
“Odjednom se pojavila ponuda Huaresa i ,,na prvu“ sam imao dobar osjećaj, odmah sam prihvatio. Jezik sam naučio dok sam bio u Španiji, što je bio jedan od razloga da odem u Meksiko, poznajem i mentalitet Latinoamerikanaca, a i znam da je liga veoma dobra, da ima kvalitetnih igrača i ekipa. Htio sam promjenu, došao da probam nešto novo, a blizu je i američka MLS liga, tako da ću im biti na oku. Od prvog dana su me ljudi iz kluba i saigrači prihvatili na najbolji način, ugodno se osjećam od početka. Baš sam zadovoljan”, kazao je on.
Nije kao što piše na internetu
Informacije o Huaresu koje se mogu naći na internetu su jezive - nekada najopasniji grad, priče o putevima droge, mjestu u kojem je osnovan prvi meksički narko-kartel...
Je li bilo (malo) straha?
“Informisao sam se većinom preko interneta, pogledao što piše i vidio iste te informacije. Moja porodica je zbog svega bila malo uplašena, međutim, odlučio sam da odem u Meksiko – ne na rizik, već da vidim što me čeka. Naravno da sam imao neke predrasude kad sam vidio informacije koje nijesu lijepe i znam da bi svaka porodica razmišljala isto, ali sada sam srećan što sam ovdje. Uvjerio sam se da uopšte nije onako kako se predstavlja na internetu”, ističe Vukčević.
Lijevi bek iz Podgorice ne bi ni pomišljao na odlazak u Huares, niti bi se tamo razmišljalo o fudbalu, da je situacija u gradu kao iz najcrnjih dana.
Brojni svjetski mediji izvještavali su kako je stopa kriminala opala, da je 2015. zabilježeno ,,samo“ 311 ubistava, a iste te godine osnovan je klub s kojim je Vukčević u septembru potpisao trogodišnji ugovor.
“Kad sam došao rekli su mi da je do prije 15 godina bilo stvarno onako kako smo čitali i gledali, što se tiče rata bandi i ostalog, ali da se sve dosta smirilo. Uvjerio sam se da se vodi skroz miran život, mada su mi rekli da se ponekad mogu vidjeti neke ružne stvari, ali u centralnom dijelu grada nijesam se susreo ni sa jednom takvom. Ljudi vode sasvim normalan život. Moguće je da ,,sa strane“ ima svega, jer je blizu granica sa SAD i grad El Paso, ali ponavljam – do sada nijesam vidio ništa ružno”, govori Vukčević.
Amerika na 10 minuta vožnje
Huares je grad sa više od dva miliona stanovnika, ne naročito privlačan, kaže nam crnogorski reprezentativac.
“Grad nije prelijep, ali ima dosta tržnih centara, restorana, mjesta gdje može da se izgubi vrijeme. Budući da je granica s Amerikom na 10 minuta vožnje, svi idu tamo jer mnogo je zanimljivije i ljepši su gradovi. Čekam da mi završe američku vizu, pa ću i ja moći da putujem i razgledam. Ovdje u Huaresu postoje ,,zatvoreni“ kvartovi s obezbjeđenjem, baš zbog stvari koje su se nekada dešavale. Kuće su sa bazenom i teretanom i tu provodim dosta vremena”, objašnjava Vukčević.
Prvijenac u teškom porazu
Među ,,bravose“ (u prevodu – hrabri) stigao je sredinom septembra i do sada odigrao dva meča. U oba su upisani porazi, a u posljednjem – od Klub Tihuane (5:1) - naš internacionalac je bio strijelac.
“Poslije vodećeg pogotka smo se otvorili i skupo su nas koštale greške. Tamo je i jedini teren s vještačkom podlogom u ligi, što nam takođe nije išlo u prilog. Tihuana baš dobro igra kod kuće, jednostavno – i najmanju grešku su kažnjavali. Previsok je rezultat, šteta što moj prvijenac nije krunisan pobjedom”, navodi Andrija.
Fudbal, odnosno osnivanje Huaresa nakon što je prethodno ugašen nekadašnji lokalni klub, doprinio je oporavku grada, postepenom ostavljanju mračnih dana u zaborav...
Vukčevićev tim je poslije 10 kola četvrti u ligi, sa šest bodova manje od Klub Amerike, pet od Tigresa, četiri od Atletio San Luisa.
“Ovog ljeta promijenjen je skoro cijeli igrački kadar. Novi je projekat, hoće da probaju da se narednih godina napravi nešto više, a trenutno smo i dalje u vrhu uprkos lošijim posljednjim rezultatima. Nadam se da ću biti dio njihovih ostvarenih planova”, ističe Vukčević.
Za Meksikance znamo da su srčani, a kakva im je fudbalska liga?
“Igra se malo drugačije nego u Evropi, a i velike su vrućine. U početku mi je bilo teško da se priviknem na to i nadmorsku visinu. Rekli su mi da ne brinem i da ću se brzo priviknuti. Tokom prvog meča koji sam igrao temperatura je bila 35-36 stepeni u 19 sati, inače tokom ljeta zna da dostigne 45. podiok. Ali čovjek se navikne na sve, a i iz Podgorice sam, tako da mi nije toliko strano”, uz osmijeh zaključuje Vukčević.
Svako bi na mom mjestu otišao u Sevilju, u Rijeci sam ostvario sve o čemu sam sanjao
Andrija Vukčević je kao tinejdžer iz Budućnosti otišao u Sevilju, tačnije njen drugi tim, ali se nije naigrao, a bio je i pozajmljen San Fernandu.
Morao je da krene ,,od nule“, otišao je u subotički Spartak, iz Srbije u belgijski Vasland-Beveren, a mir je našao u Rijeci...
“Ne mogu da kažem da je odlazak u Sevilju bio pogrešan potez jer ne postoji nijedan igrač od 19 godina s našeg podneblja koji to ne bi prihvatio. Mislio sam svakako da će sve ići drugim tokom, otišao sam da učim i napredujem. Možda u tom trenutku nije bio pravi izbor, ali srećan sam što sam imao takvo iskustvo u životu, mnogo stvari sam naučio u Španiji koje su mi koristile da rastem kao igrač. Naravno, nijesam imao minutažu, kad sam došao postao sam svjestan da mi nedostaje dosta stvari. Došao sam u sredinu gdje te niko ne pita što si prije radio, je li te neko naučio ovo ili ono. Jednostavno – moraš biti spreman, a ja u tom trenutku nijesam bio”, govori Vukčević.
Poslije je došla ponuda Spartaka, a iskreno - nije mi se vraćalo na Balkan, još iz Španije. Ali čovjek mora da prihvati sve, da se spusti nekoliko stepenica da bi opet nešto napravio. Ja sam to uradio, kasnije ostvario transfer u Belgiju gdje sam takođe imao uspona i padova. Međutim, to je sve iskustvo koje čovjek nosi sa sobom. Onda se kao pravi pogodak ispostavio dolazak u Rijeku gdje sam za dvije i po godine odigrao skoro 100 utakmica, postao reprezentativac. Pomogli su mi da ostvarim sve ono o čemu sam sanjao kao dječak, zahvalan sam im na tome. Od početka sam imao fenomenalan odnos sa svima u klubu i pokušao sam da uzvratim na najbolji način – navodi Vukčević, koji je dobio ovacije na ,,Rujevici“ nakon što je odigrao poluvrijeme evropskog meča iako je imao dogovoren odlazak na ljekarske preglede.
Možemo da napravimo istorijski uspjeh
Andrija Vukčević uskoro dolazi u Crnu Goru na okupljanje reprezentacije koju čeka meč istine sa Srbijom u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo.
,,Sokoli“ imaju osam bodova, dva manje od Mađarske i Srbije.
“Prije svega, mnogo mi je žao zbog primljenog gola u Litvaniji u posljednjem minutu, to nas je ,,pokosilo“, ali odgovorili smo na pravi način protiv Bugarske. Nije nimalo lako pobijediti kada pola sata imaš igrača manje, vidjela se snaga zajedništva, na želju i borbu izvukli smo tri boda, time ostali u igri. Sad je opet sve na nama, daćemo sve od sebe, a smatram da ova generacija ima dosta kvaliteta i da možemo da napravimo istorijski uspjeh”, izjavio je Vukčević.
