“Iznuđenim zakonskim izmjenama prevazilaženi su problemi koji se ogledaju u disbalansu obrazovne ponude i zahtjeva tržišta rada, ali sveobuhvatnih zakonskih izmjena za kojima vapi visoko obrazovanje još uvijek nema ni na vidiku. Ogromni rad uložila je stručna komisija iz 2021. koja je sačinila novi zakon o visokom obrazovanju u formi nacrta, ali sav trud bio je uzaludan jer nakon organizovanja javne rasprave od strane resornog ministarstva gubi se svaki trag novom zakonu i tako do danas. Ima li nade, makar kao ona koja je ostala u Pandorinoj kutiji, da se spase još jedna generacija studenata i dozvoli upis na specijalističke studije i naredne studijske godine, dok možda u međuvremenu staše novi zakon ili se usklade potrebe tržišta rada sa kvalifikacijama koje studenti stiču”, navodi Anđelić.
Rijetko se, kako dodaju, traži kadar koji je završio trogodišnje osnovne studije i stekao bečelor diplomu, bez obzira na oblast studija, a nivo master studija, koji po pravilu ima 300 ECTS kredita, ne zahtijeva čak ni državna uprava, kao najveći poslodavac. Koliko je tužna sudbina kvalifikacija koje se mogu steći po novom modelu studija, najbolje svjedoči granski kolektivni ugovor za oblast uprave i pravosuđa, kojim je propisano da se zaposlenima u oblasti uprave i pravosuđa po osnovu naučnog zvanja magistar nauka uvećava zarada za određeni iznos, ako je to zvanje stečeno po propisima koji su važili do donošenja zakonskih izmjena sa početka ovog teksta.
“Osim što je diskriminatorna, ova odredba je sporna i sa stanovišta zakonitosti, odnosno ustavnosti, a dobro nam je poznatokako funkcioniše Ustavni sud, kao krajnja karika zaštite u našem pravnom sistemu”, kaže Anđelić.
Prema njenim riječima, studenti po novom modelu studija džaba su krečili čitavu jednu godinu, ukoliko ne žele da upišu doktorske studije i dalje se bave naukom. Najtraženija kvalifikacija visokog obrazovanja je nivo specijalističkih studija sa 240 ECTS kredita.
“Svi koji studiraju žele posao, a svi oni nijesu u prilici da isfinansiraju još dvije, umjesto jedne godine studija da bi uklopili život u propise, odnosno da bi našli zaposlenje na tržištu rada. Ovo je samo jedan u moru problemavisokog obrazovanja, pa kako sada stvari stoje, stiče se utisak da je ministar prosvjete sam sebi dovoljan i da mirno spava. Biće ministara još, to sam sigurna, a po pitanju reformi nijesam optimistična, makar ne u dogledno vrijeme”, zaključuje Anđelić.
