„Crna Gora je u Evropi od svog nastanka, ona je svojom vjernošću Jerusalimu, Atini i svetorodnoj lozi Petrovića, temelj prave Evrope. Kao takva prirodno je da ona uđe i u Evropsku uniju, shvaćenu kao blagotvornu za sve, Ekonomsku zajednicu država i naroda“, kazao je Amfilohije.
On je upozorio da bi ulazak u EU „ako bi Crna Gora njime izgubila svoj jerusalimsko-istočni, izvorno evropski identitet, odnosno kulturu, običajnost, jezik, azbuku i pismo, Crkvu“, predstavljao „ono što narod zove prodavanje vjere za večeru, sjedanje ubogog prosjaka za trpezu bogatog Gavana“.
Amfilohije je podsjetio da je NATO vojna organizacija, stvorena kao pandan Varšavskom paktu, koja je kao takva imala smisla i razloge postojanja.
„Danas više nema u svijetu toga pakta i takve vrste opasnosti koja od njega prijeti Evropi i svijetu. Radi čega onda postoji NATO i koji bi bio razlog ulaska Crne Gore u njega?“, upitao je on.
Ne bi li, kako je kazao, ulazak Crne Gore u NATO, mogao sjutra pretvoriti tu zemlju u „šraf“ vojne osvajačke mašinerije „i ropsku igračku u ostvarivanju njenih geopolitičkih i interesnih ciljeva pod vidom zaštite ljudskih prava i borbe protiv svjetskog terorizma“.
„Otuda, namjesto ulaska u NATO, Crna Gora bi svojim ulaskom u Evropsku zajednicu učinila veliko djelo kako za sebe i za Evropu, tako i za sav svijet, da pomogne evropskim državama u ukidanju NATO i time pretvaranju tomahavka i atomskih bombi u rala i raonike, to jest u sve ono što doprinosi istinskom unapređenju dobra, mira, slobode i napretka u cijelom čovječanstvu“, kazao je Amfilohije.
On je dodao da je upravo to ono na šta nas poziva dolazak Boga u ovaj svijet, to jest Božić koga ovih dana proslavljaju svi evropski, i šire od Evrope, narodi, pjevajući pjesmu ljubavi i svečovječanskog bratstva i zajedništva „Slava na visini Bogu a na zemlji mir, među ljudima dobra volja“.
Amfilohije je negirao ocjene u javnosti da Sprska pravoslavna crkva (SPC) „zgrće novac“ u Crnoj Gori, koji potom iznosi iz nje i finansira svoje poslove u zemljama u okruženju.
„Pravoslavna crkva srpska u Crnoj Gori ne samo što ne zgrće novac u Crnoj Gori za nekog drugog, nego svojim prisustvom u drugim okolnim državama, iz kojih dobija priloge i pomoć, doprinosi makar minimalno ekonomskom napretku Crne Gore“, naveo je on.
On tvrdi da je „ugostiteljska i trgovačka“ djelatnost SPC praktično nepostojeća, i u službi isključivo neprofitabilnih crkvenih i narodnih potreba, kao i u prošlim vremenima.
„Optužbama za finansiranje tuđih fondova, terorista, skupih automobila, oni koji je blate, ustvari govore o sebi samima, a ne o Crkvi. Ne treba izgubiti iz vida da su preci onih koji optužuju današnju Crkvu za zloupotrebe, optuživali iz istih razloga i Svetog Petra Cetinjskoga“, podsjetio je Amfilohije.
„Što se tiče plaćanja državi poreza, valjda ne mislite da bi ova država trebala da bude gora od one prethodne komunističke, koja, kao što je poznato, Crkvi nije bila baš naklonjena?“.
On je kazao da, koliko mu je poznato, u državama EU Crkve i vjerske zajednice ne samo što ne plaćaju porez, nego ih ima, kao na primjer Njemačka i Austrija, koje naplaćuju porez u korist crkava i vjerskih zajednica.
Amfilohije smatra da je Crna Gora kao država, opterećena „poročnim nasljeđem nedavne prošlosti“, još nije uspjela da stvarno i pravno reguliše odnos prema Crkvi, njenim iskonskim pravima i misiji u društvu.
„Nadamo se da će je na to primorati, ako ne puna zrelost za pravdu i pravo, a ono makar njeno pripremanje za ulazak u EU i ispunjavanje svega onoga što Evropa s pravom traži od svojih sadašnjih i budućih članica“, kazao je on.
Prema njegovim riječima, nevraćanje „otete“ imovine Crkvi i vjerskim zajednicama u Crnoj Gori, pokazuje da državni organi još nijesu dovoljno svjesni ozbiljnosti tog pitanja, niti svoje odgovornosti pred elementarnim ljudskim pravima i pravdom.
„To je utoliko neshvatljivije što je država jednom donijela Zakon o restituciji crkvene imovine, pa ga potom povukla“, rekao je Amfilohije.
Upitan očekuje li da će SPC imati „problema“ s državom u tom procesu, Amfilohije je naveo da bi ustupanje njene imovine nekom drugom bilo ravno nasilju.
„Vraćati preostalu nakon poslijeratne nacionalizacije, kao i nacionalizovanu crkvenu imovinu pod okrilje države, ili je otimati od njenog vjekovnog vlasnika i ustupiti nekoj drugoj novokomponovanoj vjerskoj zajednici, predstavljalo bi nasilje nad Crkvom gore od onoga postrevolucionarnoga, nasilje ravno nasilju nad zdravom pameću“, kazao je on.
Amfilohije tvrdi da bi to bilo ravno pitanju „Da li je Crna Gora riješila da postane besudna zemlja?!“
On je ocijenio da odnos države prema „srpstvu“ u Crnoj Gori ne samo što ugrožava njega, nego i Crnu Goru i „crnogorstvo“ koje svodi „na karikaturu istinske nacije“.
„Nastojanje jednog dijela crnogorskog društva, naročito njegovog sadašnjeg upravljačkog sloja, da afirmiše crnogorstvo u svim oblastima života, često puta na način nepoznat u savremenoj građanskoj Evropi, nesumnjivo je da stvara mržnju prvenstveno protiv Srba i nipodaštavanje svega što je srpsko u Crnoj Gori“, smatra on.
Amfilohije je kazao da je to utoliko neshvatljivije i čudnije, što Crna Gora ustavno slovi kao građanska država, koja želi da njeguje građansko društvo evropskog tipa.
„Do koje mjere ide taj progon srpstva u Crnoj Gori i iz njene prošlosti, naročito se vidi po tome što sami prefiks u nazivu Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori – srpska, postaje za takve povod njenog negiranja i proglašavanja tuđom i uvezenom“, naveo je on.
Amfilohije je objasnio da u Crkvi nacionalna pripadnost predstavlja samo geografski i istorijski uslovljeni spoljašnji atribut, ali nikada suštinski.
„U Crkvi Božjoj nema ni Jevrejina, ni Grka, ni Srbina ni Crnogorca, Rusa ili Kineza nego je u njoj Hristos sve u svemu, a ona Božija Hristova, jedna, Sveta, Saborna i Apostolska Crkva, koja pripada svima i beskrajno je šira od svih i svega“, rekao je on.
Amfilohije je kazao da svođenje Crkve na „plemensku zajednicu“ znači povratak etničko-paganskom poimanju Crkve.
„Stvaranje Crkve po svojoj nacionalističkoj slici i prilici, bez obzira ko to činio i u ime koje nacije i države, svojstvo je samo plemenskih primitivnih društava, neoslobođenih od krvi i tla, koja i neizrecivog, neobuhvatnog i svesmestivog Boga pretvaraju u plemensko božanstvo“, rekao je on.
Upitan priprema li SPC neki pragmatičniji pristup vjeri i crkvenom učenju, po ugledu na Zapadnu crkvu, Amfilohije je potvrdio da zapadne crkve zaista sprovode mnoge programe „modernizacije“ i brige o mladima.
„Ali, ne treba izgubiti iz vida da im u tome i te kako pomaže država i njeni, kao i privatni mediji. U Crnoj Gori, nažalost, državni mediji kad ne ćute o Crkvi, pogotovo Pravoslavnoj, uglavnom je blate ili šire laži o njoj, njenom ustrojstvu i djelatnosti“, kazao je Amfilohije.
On je dodao da neke državne institucije, kao naprimjer Zavod za zaštitu spomenika, Ministarstvo kulture i neki čelnici Skupštine, kada ne napadaju Crkvu i njen trud na gradnji i obnovi hramova proglašavajući ga „devastacijom i ugrožavanjem kulturnih dobara Crne Gore“, onda pozivaju na rušenje crkava - “očevidan primjer za to jeste uporno insistiranje na rušenju crkve Svete Trojice na Rumiji” i otimanje crkvene imovine.
Amfilohije smatra da se Pravoslavna crkva i njeni poslenici u Crnoj Gori trude na najpragmatičniji mogući način da obavljaju svoju duhovnu, moralnu i prosvetiteljsku misiju u narodu, saglasno svom vjekovnom iskustvu, u skladu sa savremenim uslovima života.
„Kada se crnogorsko društvo i neke državne institucije, odnosno oni koji ih predstavljaju, oslobode od naslijeđenih okoštalih ideoloških formi i predrasuda, onda će i blagotvorno prisustvo Crkve u društvu biti osjetnije i ostvarivanje njene misije –modernije“, zaključio je on.
