„U ovoj dvojednoj tajni, tajni jedinstva Boga i čovjeka, tajni – Bogočovjeka Hrista, darovana je nama ljudima i svima zemaljskim i nebeskim stvorenjima, neiskaziva radost i otkriven vječni i bogočovječni smisao svega postojećeg. Ima li veće radosti od te da je Bog sa nama, u nama i među nama (Emanuil)?“, upitao je Amfilohije.
Amfilohije se takođe upitao ima li i može li biti veće sreće, radosti, slave i smisla za čovjeka, od te što je time što je Bog postao čovjek, čovjek zadobio bezmjernu slavu i mjeru svoga, ka boljem, napredovanja i beskrajnog usavršavanja?
Amfilohije smatra da zato nije nikakvo čudo što je tek pojavom Hrista i Hrišćanstva, čovječanstvo osjetilo i spoznalo mogućnost istinskog napretka, progresa.
On je kazao da se bez Hrista svaki napredak i pokušaj njegovog ostvarenja pretvara, prije ili kasnije, u obmanu i iluziju, a život i ljudska sudbina postaju „dva obraza najviše ludosti“.
