Dolazak Amana na Sveti Stefan nije značio samo povratak ekskluzivnosti i standarda koji su ovaj hotelski kompleks decenijama svrstavali među najprestižnije na svijetu. Iako je obnovio pravila koja su važila još u zlatno doba Svetog Stefana, Aman je istovremeno nastojao da izađe u susret lokalnom stanovništvu. Mještanima su omogućavane posebne propusnice, besplatne ležaljke na zapadnoj plaži, pristup dijelu obale, kao i organizovane posjete ostrvu tokom vjerskih praznika. To je u razgovoru za Pobjedu ocijenio dugogodišnji turistički radnik Marko Pribilović navodeći da Aman nije zatvorio prostor koji je ranije bio slobodan, već je, uz vraćanje hotelske ekskluzivnosti, lokalnoj zajednici ponudio određene pogodnosti koje nijesu postojale ni u vrijeme nekadašnje Jugoslavije.
Pribilović je aktuelni pomoćnik direktora hotela Heritage Grand Perast i gotovo cijeli profesionalni vijek proveo je u crnogorskom hotelijerstvu, a značajan dio karijere veže ga upravo za Sveti Stefan i Miločer.
Glamur i ekskluzivitet
Govoreći za Pobjedu o nekadašnjem i današnjem Svetom Stefanu, Pribilović ističe da je krajem osamdesetih još nosio snažan pečat glamura i ekskluzivnosti, iako je, kako kaže, već tada počelo blago slabljenje standarda po kojima je taj hotelski kompleks bio poznat tokom sedamdesetih i početkom osamdesetih godina.
Njegovi prvi profesionalni koraci datiraju još od kraja osamdesetih godina prošlog vijeka, kada je radio u hotelima nekadašnje Budvanske rivijere – Svetom Stefanu i Vili Miločer. Od 1994. do 2002. godine bio je šef recepcije u Vili Miločer, nakon čega je jedno vrijeme radio privatne poslove, da bi se 2010. godine vratio na Sveti Stefan, ovoga puta u okviru hotelskog brenda Aman.
“Ja sam kao mladi kadar dohvatio kraj osamdesetih, period koji je i dalje bio prilično glamurozan, ali ipak ne u onoj mjeri kao ranije, u vrijeme koje su pamtili naši stariji. To je bilo zlatno doba Svetog Stefana. Krajem osamdesetih Sveti Stefan je još imao veliku ekskluzivnost, ali su se tada pojavili veliki turoperatori i velike kompanije, pa se već osjećao nešto blaži pad kvaliteta i ekskluziviteta koji su postojali krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih”, prisjeća se Pribilović.
Posebno naglašava da su i tada postojala veoma stroga pravila kada je riječ o korišćenju plaža koje su pripadale hotelskom kompleksu.
Zapadna plaža ispred Svetog Stefana, u pravcu Budve, bila je poznata kao ,,gostinska“ plaža i bila je namijenjena isključivo gostima hotela. Na ulazu je postojao zaposleni koji je kontrolisao pristup, a gosti su na plažu ulazili uz hotelsku karticu.
“Nije se bez razloga zvala “gostinska“ plaža. Bila je rezervisana za goste hotela. Postojala je kontrola i samo su hotelski gosti mogli da uđu uz karticu hotela”, objašnjava Pribilović.
Slična pravila važila su i za prostor ispred Vile Miločer, na plaži koja se danas najčešće naziva Kraljičina, dok su je zaposleni svojevremeno nazivali Velika miločerska plaža. Dio plaže neposredno ispred hotela bio je rezervisan samo za goste Vile Miločer.
Karton
U vrijeme kada kartice još nijesu služile kao elektronski ključevi, gostima je izdavan karton na kojem je bio hotelski pečat i upisan broj sobe. Tim dokumentom potvrđivali su da imaju pravo da koriste hotelsku plažu.
“Dobro se sjećam tog kartona sa brojem sobe i pečatom. Sa njim su gosti dolazili na plažu. Dakle, ekskluzivitet je postojao i prije Amana”, kaže Pribilović.
On smatra da se u današnjim raspravama o dostupnosti plaža često zanemaruje istorijska činjenica da određene plaže ni u vrijeme nekadašnje Jugoslavije nijesu bile otvorene za sve posjetioce.
“Mnogi se danas pozivaju na neko javno dobro i na navodnu potpunu dostupnost plaža, ali se uglavnom oslanjaju na sjećanja iz devedesetih godina, kada je već došlo do potpunog pada sistema i standarda. To nije bilo pravilo iz zlatnog vremena Svetog Stefana”, ističe on.
Prelomni trenutak, prema njegovim riječima, dogodio se u junu 1991. godine, kada je početak rata u tadašnjoj Jugoslaviji praktično preko noći ispraznio hotele.
Pribilović se sjeća da su među tadašnjim gostima bili brojni turisti koji su dolazili preko velikih turoperatora, a koji su zbog ratnog stanja morali hitno da napuste zemlju.
“Sjećam se table koja je osvanula u hotelu, sa obavještenjem gostima da budu spremni narednog jutra, u određeno vrijeme, kako bi autobusima bili evakuisani. To je bilo u junu 1991, na početku rata u Sloveniji. Tokom jednog dana hoteli su ostali prazni. Bili smo zatečeni i prepadnuti”, priča Pribilović.
Nedugo nakon toga stigla je direktiva da se hoteli ponovo otvore. Turizam je, formalno, nastavljen, ali više nije ličio na ono po čemu je Sveti Stefan decenijama bio poznat.
“Nakon toga počinju da dolaze gosti iz regiona, razni ratni profiteri i ljudi potpuno drugačijeg profila. Pojavljivali su se i različiti zakupci. Kvalitet klijentele, ponašanja i ukupne usluge srozao se nevjerovatno”, kaže on.
Kao ilustraciju promijenjenih okolnosti navodi period kada je, 1994. godine, postao šef recepcije u Vili Miločer.
“Tada ste imali situaciju da radnica koja tokom prve smjene radi kao higijeničarka u hotelu, što je svakako častan posao, popodne dođe da se kupa na istoj hotelskoj plaži zajedno sa gostima. Svako je mogao da se kupa gotovo svuda, naročito ako je imao „neku vezu“. Moglo se doći i sjedjeti na terasi Vile Miločer, jesti sladoled pored hotelskih gostiju. To je potpuno promijenilo sliku Svetog Stefana”, navodi Pribilović.
Takvo stanje, kako kaže, trajalo je veoma dugo – praktično od početka rata 1991. godine pa sve do dolaska Amana i otvaranja Vile Miločer 2008. godine.
Na pitanje da li je Aman vratio nekadašnju ekskluzivnost Svetog Stefana, Pribilović odgovara bez dileme.
“Apsolutno jeste. To mogu da tvrdim i moralno i materijalno. Ne zastupam Aman, tamo ne radim od 2018. godine, ali govorim onako kako jeste”, poručuje on.
Vila Miločer otvorena je 2008. godine, dok je Sveti Stefan 2010. počeo da radi kroz takozvani „soft opening“. Potpuno operativan kompleks postao je 2012. godine.
Sa Amanom je, kaže Pribilović, nastupila nova era, u kojoj su se vratili visokoplatežni gosti, ljudi iz svijeta glamura, šou-biznisa i međunarodne poslovne elite.
“To je bilo ono po čemu je nekadašnji Sveti Stefan bio poznat. U mojoj porodici ljudi su radili još u vrijeme kada su ovdje boravili Sofija Loren, Josip Broz Tito, Alberto Moravija, Jurij Gagarin i brojne druge svjetske ličnosti. Ni tada se nije moglo kupati na svim plažama. To zna svako ko pamti to vrijeme ili ima nekoga u porodici ko je tada radio”, kaže Pribilović.
Prema njegovim riječima, Aman nije uveo nešto što ranije nije postojalo, već je obnovio pravila i nivo usluge iz najboljeg perioda Svetog Stefana.
“Aman je vratio status koji je Sveti Stefan imao u svom zlatnom dobu, od Sofije Loren do Tita i njegovih gostiju. Nije vratio model iz devedesetih, kada su ugled i nivo Svetog Stefana bili srozani, već onaj iz vremena kada je Sveti Stefan bio svjetski hotelski symbol”, ističe on
Mještanima omogućene propusnice
Pribilović navodi da je, uprkos ponovnom uspostavljanju hotelske ekskluzivnosti, Aman mještanima obezbijedio određene mogućnosti pristupa koje ranije nijesu uvijek postojale.
Postojale su posebne propusnice za lokalno stanovništvo, izdavane u dogovoru sa menadžmentom hotela. Prisjeća se i britanskog direktora Kevina Bruka, koji je razgovarao sa mještanima i pokušavao da pronađe odgovarajuća rješenja.
“Mještani su dobijali propusnice i imali mogućnost da pristupe dijelu plaže na početku Svetog Stefana prema rivi. Postojale su i druge mogućnosti, uključujući posjete ostrvu za vrijeme vjerskih praznika”, kaže Pribilović.
Za Petrovdan, Preobraženje i praznik Svetog Stefana 15. avgusta organizovane su posjete tokom kojih su stotine ljudi u procesijama ulazile na ostrvo.
“Iako nijesam vjernik, pratio sam to i znam da su postojale organizovane posjete. Mnogi mještani su tada dovodili i svoje goste. U to vrijeme bilo je dosta ruskih turista, koji su takve obilaske doživljavali i kao oblik vjerskog turizma. Ulazak im je bio dozvoljen”, navodi on.
Aman je, takođe, ponovo uveo model obilaska ostrva uz plaćenu ulaznicu i konzumaciju, koji je, prema Pribilovićevim riječima, postojao i u vrijeme socijalističke Jugoslavije.
“Ni tada se na ostrvo nije moglo ući slobodno i bez plaćanja. Postojala je ulaznica uz koju se dobijalo piće, a moguće je da je u nekom periodu bio uključen i kolač. Aman je to organizovao veoma lijepo, uz nekoliko obilazaka dnevno i u pratnji vodiča”, kaže on.
Podsjeća i da su mještanima, u vrijeme Amana, bile omogućene besplatne ležaljke na zapadnoj plaži, iako su one za ostale posjetioce bile veoma skupe.
“Koliko znam, nekoliko ležaljki na zapadnoj plaži bilo je besplatno za mještane, iako je njihova redovna cijena bila oko 100 eura. Takva mogućnost nije postojala ni u vrijeme nekadašnje Jugoslavije, jer je ,,gostinska“ plaža bila isključivo za hotelske goste”, naglašava Pribilović.
Za razliku od zapadne, istočna plaža u pravcu Petrovca bila je dostupna građanima.
“Istočna plaža bila je apsolutno slobodna. I sam sam se tamo kupao. Niko nije pravio problem”, kaže Pribilović.
Na zapadnu, ,,gostinsku“ plažu, moglo se eventualno ući krišom, ali je regularan pristup bio zabranjen svima koji nijesu bili hotelski gosti.
“Dešavalo se, posebno krajem osamdesetih kada su pravila već počela da se razvodnjavaju, da neko od omladine uspije krišom da prođe. Ali, ko god je ušao, ušao je na svoju ruku. Regularno kupanje na „gostinskoj“ plaži bilo je zabranjeno. To mogu slobodno da potpišem”, kategoričan je Pribilović.
Govoreći o značaju ponovnog otvaranja Svetog Stefana, Pribilović ističe da taj hotelski kompleks ima daleko širi značaj od samog poslovanja jednog hotela.
“Otvaranje Svetog Stefana ima nevjerovatan značaj za turizam Crne Gore. Njegovo zatvaranje predstavljalo je ogroman problem za državu i njenu turističku reputaciju”, kaže on.
Tokom višedecenijske karijere Pribilović je učestvovao na brojnim turističkim sajmovima, od Evrope do Sjedinjenih Američkih Država, i razgovarao sa kolegama iz regiona i svijeta.
Prema njegovim riječima, Sveti Stefan u međunarodnim turističkim krugovima nije doživljavan samo kao hotel, već kao jedan od najprepoznatljivijih simbola Crne Gore.
Zbog toga njegovo ponovno otvaranje nije važno samo za lokalnu zajednicu, hotelske goste ili investitora, već za cjelokupno pozicioniranje Crne Gore kao luksuzne i kvalitetne turističke destinacije.
Pribilović smatra da raspravu o budućnosti Svetog Stefana treba voditi otvoreno, uz dogovor svih zainteresovanih strana, ali i uz poštovanje istorijskih činjenica.
“O svemu treba razgovarati i vjerujem da se o svemu može postići dogovor. Ali nije dobro kada se današnje tvrdnje zasnivaju na pogrešnom prikazu prošlosti. Ekskluzivne hotelske plaže postojale su i u vrijeme najveće slave Svetog Stefana. Aman ih nije izmislio, već je vratio sistem i standard po kojem je Sveti Stefan postao poznat u svijetu”, zaključuje Pribilović.
