Sadašnji vršilac dužnosti direktora Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja Ranko Aligrudić već 24 godine koristi imovinu ove ustanove, tačnije dvosoban stan (72,84 m²) u Baru bez bilo kakve naknade. On je time nanio štetu ustanovi na čijem je čelu, a sebi pribavio korist u visini višegodišnje zakupnine toga stana - govore dokumenti koje Pobjeda ima u posjedu.
Ključeve od stana uzeo je krajem 1999. godine, ugovor o kreditnim obavezama prema Fondu sastavljen je tek 2006. godine. Ratu od oko 100 eura kojom je mogao do sada da isplati stan, Aligrudić nije htio da plaća, jer je tražio da mu se cijena dodatno umanji „zbog amortizacije“, pa je tužio Fond.
Fond PIO je stan koji koristi Aligrudić kupio od Zavoda za izgradnju Bara po cijeni od 52.139,5 eura krajem 1998. godine, a njemu je dat po povlašćenim uslovima po cijeni od 31.137 eura, koje je trebalo da vrati tokom narednih 25 godina. Međutim, ugovor o vraćanju stambenog kredita Aligrudić nikad nije potpisao.
Na naše pitanje upućeno Aligrudiću da li su ovi navodi tačni, iz Stručne službe Fonda PIO su nam odgovorili da njihov direktor koristi stan koji je kupljen namjenski za rješavanje njegovog stambenog pitanja, u vrijeme kada nije bio na funkciji direktora Fonda, već je bio službenik u ovoj instituciji.
– Stan se koristi na osnovu ugovora o kupoprodaji, zaključenog 11. 3. 1999. godine između Zavoda za izgradnju Bara i Fonda PIO. Stan se ne koristi protivpravno, već na osnovu rješenja o dodjeli kredita za kupovinu stana broj 01-3329 od 16. 9. 1998. godine, koje je doneseno nakon sprovedenog postupka po konkursu Fonda, za dodjelu kredita za kupovinu stana. Stan je bio predmet parničnog postupka, a sada i krivičnog postupka koji je u toku, a po čijem okončanju će biti dostavljena i detaljna informacija o navedenom – odgovorili su Pobjedi iz Stručne službe Fonda PIO.
Kamata od jedan odsto
Rješenjem Fonda PIO od 16. septembra 1998. godine Ranku Aligrudiću, koji je tada bio raspoređen na radno mjesto instruktora matične evidencije u Područnom odjeljenju Bar, dodjeljuje se kredit za kupovinu dvosobnog stana koji je potpisao tadašnji direktor Mihailo Banjević. Na osnovu raspisanog konkursa, kako stoji u tom rješenju, nakon usvajanja rang liste, Aligrudić je bio osmi na listi i tako je dobio kredit. Tim dokumentom naznačeno je da će međusobna prava i obaveze povodom dodijeljenog kredita biti posebno regulisana ugovorom.
Fond PIO je kupio stan od Zavoda za izgradnju Bara, kako stoji u kupoprodajnom ugovoru od 11. marta 1999. godine, po cijeni od 101.976 njemačkih maraka što je pretvoreno u eure iznosilo 52.139,5.
Ugovor o stambenom kreditu sačinjen je i zaveden u Fondu PIO, 5. aprila 2006. kojim je utvrđen iznos kredita od 59.879 eura, odnosno obaveza mu je bila da vrati, shodno pravilniku, 31.137 eura na 25 godina, sa kamatnom stopom od jedan odsto na godišnjem nivou. Ugovor je, međutim, potpisan od strane Fonda, ali Aligrudić to nije učinio jer je tražio da mu se cijena smanji po osnovu amortizacije stana
Preciznije, tražio je da mu se cijena od 31.137 eura umanji po osnovu amortizacije po četiri odsto za dvije godine i tražio je da sastanku prisustvuju kolege iz finansija i računovodstva kako bi se to razmatralo.
Fond PIO je, shodno ugovoru, evidentirao potraživanja od Aligrudića po osnovu stambenog kredita na iznos od 31.137 eura i sprovedena je obustava na zaradu.
Međutim, Aligrudić se uselio u stan, ugovor o kreditu nije htio da potpiše, a tužio je Fond PIO što mu je oduzeo rate za otplatu stambenog kredita u periodu od 2006. do 2007. godine. Njegovu tužbu djelimično je usvojio Osnovni sud u Baru, tako da mu je 2009. godine vraćen novac koji mu je oduziman do tada.
Kada su mu načelnik odjeljenja za pravne poslove Ivan Delević, viša savjetnica za pravne poslove Desa Šupić i blagajnica Ljiljana Blagojević 2009. godine prezentirali ugovor o kupovini stana pod povoljnim uslovima, sačinjen u skladu sa navedenom presudom Osnovnog suda u Baru i u skladu sa odredbama Pravilnika o rješavanju stambenih potreba službenika Stručne službe Fonda, Aligrudić nije htio da potpiše zato što nije bilo umanjenja cijene po osnovu amortizacije, a što je po njemu bila zakonska obaveza jer je stan kupljen 1999. godine.
Kako tada, tako i danas. Aligrudić niti vraća ratu kredita Fondu PIO, niti plaća zakupninu, a tvrdi da ne živi u tom stanu protivpravno.
Krivična prijava
Zbog ovakvog ishoda, počasni predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić podnio je krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv Aligrudića.
U prijavi je navedeno da je Aligrudić, kao v.d. direktora Fonda PIO od 16. juna 2021. godine i odgovorno lice, zloupotrebljava službeni položaj iz čl. 416 KZ CG na način što je nevršenjem službene dužnosti, i to nevršenjem obaveznog nadzora nad imovinom ove institucije čiji je zakonski zastupnik, omogućio sebi korišćenje stana koji je svojina Fonda PIO. I to bez pravnog osnova i bilo kakve naknade, a nije preduzeo bilo kakvu radnju na zaštiti imovine institucije na čijem je čelu - stana koji trenutno bez pravnog osnova - čime je Fondu PIO nanio štetu, a sebi pribavio korist u visini višegodišnje zakupnine stana - stoji u krivičnoj prijavi koja je dostavljena Pobjedi.
Nakon stupanja na mjesto direktora, ASK-u prijavio stan od 72 kvadrata
U izvještaju Agencije za sprečavanje korupcije Aligrudić je 15. jula 2021. godine u zakonskom roku od mjesec nakon postavljenja na funkciju prijavio imovinu. Osim livada, vinograda i pašnjaka koje je dobio u nasljedstvo, prijavio je i stan od 72 kvadrata koji je kupio i gdje je vlasnik 100 odsto. U ostalim izvještajima nakon ovoga nije više prijavljivao ni nasljedstvo ni stan.
Aligrudić je na naše pitanje da li je u međuvremenu kupio stan po povoljnim uslovima odgovorio:
– Nijesam, na moju ličnu žalost, ali i na radost zbog funkcije koju trenutno obavljam.
Pobjeda nema saznanje koji stan od 72 kvadrata je Aligrudić prijavio 2021. godine.
Nalaz popisne komisije iz 2013. godine
Kako se navodi u izvještaju komisije koja je 2013. godine imala zadatak da popiše i usaglasi stanje stanova koji su u vlasništvu Fonda PIO, kao i stanja potraživanja po osnovu dodijeljenih stambenih kredita za zaposlene u toj ustanovi, proizilazi da se od 12. septembra 2009. godine Aligrudiću ne sprovodi obustava zarade po osnovu odbijanja rate.
Tada je primijenjeno rješenje broj 4771/08 koji je Osnovni sud 16. decembra 2008. godine, usvajajući Aligrudićevu žalbu, naložio da mu se vrate do tada odbijana sredstva (od 2006. godine) u iznosu od 3.864,64 eura.
