I bila bi to ogromna šteta. Jer, “Rush!”, objavljen juče, nevjerovatno je živ, intenzivan i očekivano provokativan album. Ne zna se zapravo šta je bolje na njemu – od muzike do produkcije, od sjajnih gitarskih dionica do sinteze podžanrova... Tek sve zajedno govori da je u pitanju izdanje koje je vrijedjelo čekati još od prvih singlova, objavljenih krajem pretprošle i početkom prošle godine.
Od 17 pjesama, samo su tri ovog puta na italijanskom jeziku. No, od benda koji je doživio izuzetan komercijalni uspjeh i u Americi, teško je ovog puta bilo očekivati drugačiju odluku.
Od samog početka, album donosi izuzetno jak ritam, pri čemu među uvodne tri pjesme očekivano dominira “Gossip”, koju smo čuli ranije, na kojoj je sa rimskim bendom zajedno radio Tom Morello. U pojedinim djelovima ima svega – od naginjanja ka mainstream popu sve do onog kada zvuče poput hard-rok, pa i post-punk benda.
Naročito atipična u odnosu na ostatak albuma je “Bla Bla Bla”, a potom slijedi niz pjesama u kojima se daju nagovijestiti i uticaji onoga na što smo ranije nailazili kod savremenih rok sastava poput Arctic Monkeys ili The Killers. Ipak, mnogo toga naročito će podsjetiti na škotski bend Franz Ferdinand, jedan od onih koji je snažno uticao na Maneskin na samom početku. Najbolje se to čuje kod gitare u pjesmama poput “Don’t Wanna Sleep and Feel”, “Mammamia”, ali i u “Mark Chapman”, pjesmi koja donosi i najbrži ritam na albumu.
Još ranije je promovisana pjesma “Gasoline”, čija je studijska verzija jedna od najvećih dragocjenosti albuma.
Već pomenuta “Mark Chapman”, uz “La Fine” i “Il Dono Della Vita”, jedini su dio izdanja sa stihovima na italijanskom jeziku.
I onda slijedi spektakularan, briljantan kraj. Tri pjesme – svaka za sebe posebno remek-djelo, i to bez bilo kakvog pretjerivanja. Čuli smo svaku od njih i prije objave albuma.
Prvo ide “Mammamia”, nakon nje izvrsna brza stvar “Supermodel”, a onda i kruna – “The Loneliest”. Ako je potrebno tražiti primjer savršene, himnične rok balade nastale u ovom stoljeću, onda je upravo to pjesma koja i zatvara “Rush!”
I dok dio kritike ocjenjuje kako je novim albumom sastav Maneskin produžio svojih 15 minuta slave nakon Eurosonga, prije će biti kako su njime dobro prokrčili svoj put na mainstream sceni koji će, ostanu li skupa, biti jako dugačak.
