Novinarima u Podgorici rekao je da je otkrivanje operativaca ANB-a „potpuno pogrešan fenomen koji u Crnoj Gori traje u kontinuitetu“.
"Taj fenomen sam vidio od trenutka kada je Dejan Vukšić izabran za direktora ANB-a. Tada su imena operativaca počela da se pojavljuju u dnevnom listu Pobjeda. Ja prije toga to nijesam identifikovao... Ljudi ne treba da znaju ko su operativci, njihov posao je tajan. Ako ih mi iskompromitujemo, onda će im biti teže da dolaze do informacija i zaključaka koji su važni za nacionalnu bezbjednost", zabrinuo se Abazović i naglasio da politiku treba isključiti iz sektora bezbjednosti.
To već postaje obrazac ponašanja Dritana Abazovića: kad god je suočen sa argumentima i pritisnut podacima koje iznosi Pobjeda - pribjegava lažljivim optužbama, prizemnim kvalifikacijama i prljavim etiketiranjima.
Jer teško da je Abazoviću, kao koordinatoru svih službi bezbjednosti, mogla da promakne jedna bitna činjenica: imena operativaca, domaćih i partnerskih službi prvi su pominjali njemu bliski ljudi! I tada nije brinuo o njihovoj zaštiti, valjda zato što su mu ti agenti bili smetnja za sve što je planirao da uradi.
Eto, danas zabrinuti odlazeći premijer, ,,zaboravio“ je kada je prošle godine, tadašnji direktor ANB-a, kojeg je on podržao – Dejan Vukšić – članovima skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu dostavio imena domaćih i stranih agenata. Kako smo pisali, na sjednici ovog tijela 19. marta prošle godine Vukšić je poslanicima dao dokument u kojem su bila precizno navedena imena crnogorskih operativaca koji su sarađivali sa zapadnim kolegama iz CIA u više operacija, kao i imena tih agenata?! Iako je počinio teško krivično djelo Vukšić za to nije odgovarao. A Dritan Abazović se pravio kao da ništa ne zna i ne vidi.
„Zaboravni“ odlazeći premijer, ćutao je, iako je bio vicepremijer i koordinator službi bezbjednosti u vladi Zdravka Krivokapića, kada su se imena agenata ANB-a zaista prvi put pojavila u medijima, a to se dogodilo svega četiri dana pošto je njegov i Krivokapićev direktor Agencije došao na posao.
I ta imena nijesu osvanula u Pobjedi, i Abazović to dobro zna, već u mediju koji je bio njegova „desna ruka“ i podrška. Objavili su imena i pozicije koje su pokrivali, kao i linije rada na kojima su bili angažovani…
Vukšić je u zgradu ANB-a stigao 21. decembra 2020. godine, a Vijesti su, svega četiri dana kasnije, 25. decembra objavile imena agenata koje je on poćerao sa funkcija. I tako je, da se podsjeti odlazeći premijer, počelo.
"Na taj način, imena visokih rukovodilaca ANB-a su postala dostupna svim neprijateljima protiv kojih su se borili, uključujući strane obavještajne službe, ali i kriminalne klanove, a teškim optužbama koje su plasirane iz Vukšićevog kabineta, bez ikakvog osnova, najteže su diskreditovani na profesionalnom i ličnom planu", kažu izvori Pobjede iz ANB-a.
A i odlazeći premijer diskreditovao je neke operativce – saopštio im je imena, uz to iznio i brojne kvalifikacije na njihov račun, pa i lične. Isto je uradio i funkcioner njegove stranke Rade Milošević.
Proizilazi – prihvatljivo je, ali samo kada to Abazović i njegovi saopštavaju medijima koji ih podržavaju.
Nije Abazović reagovao ni kada je Dejan Vukšić, na sjednicama Odbora za bezbjednost i odbranu, prezentovao podatke koje je Agencija prikupila o pojedinim članovima tog tijela koji su bili predmet obrada zbog bezbjednosno interesantnih aktivnosti koje su imali.
Prema informacijama Pobjede, osim ovih podataka, Vukšić je članove Odbora upoznao i sa imenima operativaca koji su potpisivali službena dokumenta, odnosno prikupljali podatke o bezbjednosno interesantnim aktivnostima ovih političara. Abazoviću to nije bio „pogrešan fenomen“.
Tačno je da je Pobjeda objavljivala imena operativaca ANB-a. I nastavićemo sa tom praksom. A počeli smo, ne kada je Vukšić prvi put imenovan za v. d. direktora Agencije krajem decembra 2020, nego kada je bilo izvjesno da je službu pretvorio u uslužni servis ruskih agenata i operativaca srpske Bezbjednosno informativne agencije.
Pisali smo o službenicima Agencije koji su prihvatili saradnju sa stranim obavještajnim službama i kriminalnim organizacijama i sprovodili aktivnosti na štetu nacionalnih interesa Crne Gore. Ukazivali smo na maligni uticaj Vukšića u Agenciji koju je pretvorio u agenturu rusko-srpskih obavještajaca, a što je, pred stranim partnerima, morao da prihvati i sada odlazeći premijer Abazović, zbog čega ga je smijenio već na prvoj sjednici svoje Vlade, u maju, dok se „zapadnjacima“ još izdavao za evropejca.
Samo pet mjeseci kasnije, u jeku dvije međunarodne akcije u koje je bila uključena ANB, Abazovićevo „evropejstvo“ se istopilo i nestalo. U prvoj akciji razbijena je ruska špijunska mreža u Crnoj Gori, a njeni kraci su vodili i do Abazovićeve Ure. U drugoj je raskrinkan državni šverc duvana i kraci i te istrage doveli su do Ure. Nervoza odlazećeg premijera je razumljiva, ali, svakako, nećemo dozvoliti da u svoje živo blato uvuče i Pobjedu.
A što se tiče imena, moramo gospodina Abazovića razočarati - biće ih još.
I za razliku od premijera u tužnom odlasku, novinarke i novinari Pobjede stoje iza svake napisane riječi. I odgovaramo svojim imenima, pa svi mogu – ako misle da ima razloga – da nas procesuiraju za svaku napisanu neistinu. Za sada nešto ne vidimo osnova za to.
U međuvremenu, možda bi i Dritan Abazović mogao dati skroman doprinos da se istina o njegovom angažmanu i motivima za dosadašnje djelovanje približi javnosti. Recimo: da konačno kaže ime i prezime čovjeka za kojeg je pripadnicima Specijalnog policijskog odjeljenja rekao da mu je ponudio 21 milion.
Ili čeka da i tu bruku Pobjeda razotkrije?
