Bato kaže kako opština Budva nije uključena u vraćanje imovine Karađorđevićima. Zdrav razum nalaže da se što prije uključi. Za svaki slučaj: ako država Crna Gora odbije da sprovede Batove instrukcije. Recimo zato što postoji rezolucija crnogorskog parlamenta kojom se odluke Podgoričke skupštine iz 1918. o prisajedinjenju Crne Gore Kraljevini Srbiji proglašavaju ništavnim.
Konačno, ako povrat imovine propadne, Bato bi Karađorđeviće mogao isplatiti svinjama iz organskog uzgoja na njegovom imanju – koje je pošteno okupirao – u Krimovici. Ako su živi Karađorđevići išta povukli na đedovinu, te će svinje očas posla pretvoriti u keš, a keš u imovinu. I eto ga, stvar riješena.
Drugo je ovdje bitno. U šta se transformiše Crna Gora?
Politika čiji je Carević glasnogovornik Crnu Goru iz kapitalizma vuče u feudalizam. Posve logično: crkvena kontrarevolucija nije društvo mogla povući lijevo, u socijalizam, nego natrag – naprijed u srednji vijek.
Kako biste, ako ne feudalnim tendencijama nazvali: antiprosvjetiteljskog premijera i vladu, bez demokratskog legitimiteta, vladu koja je lutka na koncu koji povlači crkva; užurbanu klerikalizaciju; dovršenje procesa deindustrijalizacije; dovršenje procesa desekularizacije; ono što možemo nazvati „istragom investitora“ i obračun sa stranim kapitalom; očitu namjeru da crkva i – uzgred: tuđa – monarhija budu najveći zemljoposjednici u državi; ustav i zakone kao mrtvo slovo na papiru; vladara koji ne haje za parlament, time ni parlamentarnu demokratiju, vladara koji parlament javno prezire; vladara koji, u najboljoj srednjovjekovnoj tradiciji, na prijesto stupa nakon pomazanja u manastiru…
Ako završe to što su počeli, naša će kmetovska djeca školske časove počinjati horski sričući: uskliknimo s ljubavlju – živela naša kralj!
