Doktor informatičkih nauka i redovni profesor univerziteta u Zadru i Dubrovniku ocjenjuje u intervjuu za Portal Analitika da se balkanska medijska scena nije mijenjala, te da „se stalno vrtimo u krug i da nijesmo mnogo dalje od početka“.
Jedan od razloga za razgovor sa istaknutim stručnjakom i analitičarem masovnih komunikacija je 3. maj, Svjetski dan slobode medija. Dr Malović napominje da nema mnogo razloga za slavljeničko obilježavanje dana novinara i upozorava da je zavladala sveopšta tabloidizacija medija, napominjući da priča vlasnika medija kako publika traži takve sadržaje prosto - ne pije vodu.
- Vlasnici, a još više agencije koje plasiraju oglase u masovne medije i koje drmaju sudbinama medija, žele takvo novinarstvo. Može li bolje novinarstvo biti uspješnije? Više to ne znamo, jer se na tržištu nudi samo zadnje smeće, ističe Malović i dodaje da je notorna laž da publika traži samo tračeve i senzacije.
Dotakavši se priče o cenzuri, jednog od problema sa kojima se novinari svakodnevno suočavaju, dr Malović ističe da uzročnike cenzure ne treba tražiti samo među političarima ili političkim strankama. Naprotiv, prema Maloviću, slučaj u Hrvatskoj ukazuje da nijedan političar nije nedodirljiv, ali i upozorava da centralnu ulogu imaju - oglašivači, ekonomski centri moći koji diktiraju tempo i itekako manipulišu medijima.
- Najveća opasnost jesu agencije koje isisavaju novac za oglase iz raznih, najčešće državnih firmi, te ga kanalizuju prema njima podobnim medijima. U Hrvatskoj je paradigmatičan slučaj Fimi media, zbog kojeg se upravo sudi bivšem premijeru Sanaderu. A upravo je osuđen i Siniša Svilan, jedan od kreatora uspjeha Nove TV, podvlači Malović u intervjuu za Portal Analitika i dodaje da je ta „hobotnica zastrašujuća, vrlo teško se otkriva i još teže dokazuje“.
ANALITIKA: Već dugo godina ste u novinarstvu, kao novinar i urednik; predajete studentima novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zadru i Dubrovniku; na FPN-u u Podgorici. Kako Vama danas izgleda medijski prostor Balkana; da li su mediji još uvijek u tranziciji ili su iz nje izašli?
MALOVIĆ: U novinarstvu sam od kraja 60-ih, a na Univerzitetu sam od sredine 90-ih, pa sam puno tog proživio, lijepog i ružnog, imao uspone i padove, sreo mnoge zanimljive i značajne osobe. Učestvovao sam u burnim zbivanjima, pa sada, kada sam službeno u penziji, imam dojam da je zbog duševnog mira bilo bolje da - neke stvari nisam ni vidio, ni doživio!
Gledajući balkansku medijsku scenu iz tog aspekta, imam dojam da se stalno vrtimo u krug i da nismo mnogo dalje od početka. Znali smo da će tranzicija, pogotovo medija, potrajati. Moja pesimistična prognoza, gledajući promjene u cijelom post-komunističkom bloku, da će trajati - od dvije do tri generacije. Sada je na sceni tek prva generacija, koja je poslije naše (moje) počela upravljati medijima. A promjene koje smo doživjeli nisu baš ono čemu smo se nadali, a još manje ono što smo sanjali dok smo išli u CeKaje po naše mišljenje u „dobrom, starom komunizmu“. Globalne medijske korporacije koje vladaju našim medijskim prostorom donijele su samo ono najgore od novinarstva: tabloidizaciju, senzacionalizam, bjesomučnu trku za profitom, omalovažavanje novinara i gubitak njihove nezavisnosti…
ANALITIKA: Pominjete tabloidizaciju kao jednu od najgorih posljedica tranzicije. Vlasnici medija se pravdaju, govoreći da je to nužno u trci za profitom, te da publika to želi. Kako Vi komentarišete taj stav?
MALOVIĆ: Zdravko Zima, ugledni hrvatski novinar i jedan od zadnjih Mohikanaca kvalitetnog novinarstva, rekao je nedavno da je notorna laž da publika traži samo tračeve i senzacije. Slažem se s njim. Vlasnici - a još više agencije koje plasiraju oglase u masovne medije i koje drmaju sudbinama medija - žele takvo novinarstvo. Može li bolje novinarstvo biti uspješnije? Više to ne znamo, jer se na tržištu nudi samo zadnje smeće. To je poput čuvenog Fordova automobila, kojeg su reklamirali: možete uzeti koju god boju hoćete, ako je to crna. Tako i naši nakladnici: proizvodimo sve vrste medija, ali mi vam dajemo samo senzacije, jer znamo da to vi želite. Ako ne želite, tim gore po vas.
A o kojem profitu je riječ, mi ne znamo, jer se svi bitni podaci o medijima, kao što su naklada, slušanost i gledanost, te vlasnička struktura i povezanost s oglašivačima taji kao što zmija krije noge. Izlaz je moguć samo u većoj transparentnosti medijskog prostora, jačanju nezavisnosti novinara i snažni zahtjev javnosti za kvalitetnom informacijom.
ANALITIKA: Šta mislite, koji problem današnjih novinara je veći: cenzura ili autocenzura?
MALOVIĆ: Cenzura se izgubila u onom klasičnom smislu, jer mediji objavljuju sve, baš sve. Nitko nije zaštićen, nijedna tema nije sveta, nikoga se ne poštuje. Ali, novinari ne idu glavom u zid, već samo na mekano. To je nova vrsta autocenzure, gdje novinari, u sprezi s menadžerima medija, reketare one koji mogu platiti. Iznošenje prljavog veša je prijetnja koja se može otkloniti donacijom. Vrlo često neke snage plaćaju medijima da objave ružne stvari o svojim protivnicima. I pohvalni tekstovi su moguće reketarenje. Ako nam dajete oglase, pisaćemo pozitivno o vama.
To su zastrašujuće pojave koje je lako uočiti, ali teško dokazati, pa su postale opšte mjesto u sadržaju medija.
ANALITIKA: A koja je najveća prepreka slobodi izražavanja - da li su to političke partije, država ili ekonomski centri moći?
MALOVIĆ: Politika je još uvijek najsnažnija sila u zemljama u tranziciji i ne smije se zanemariti. Ali, nije više najopasnija, jer nema više tako snažne političke osobe koja je nedodirljiva. Naši nekadašnji apsolutni vladari, iz raznih zemalja, ili su suđeni, ili su na sudu, ili očekuju istrage. No, najveća opasnost jesu agencije koje isisavaju novac za oglase iz raznih, najčešće državnih firmi, te ga kanalizuju prema njima podobnim medijima. U Hrvatskoj je paradigmatičan slučaj Fimi media, zbog kojeg se upravo sudi bivšem premijeru Sanaderu. A upravo je osuđen i Siniša Svilan, jedan od kreatora uspjeha Nove TV. Ta hobotnica je zastrašujuća, vrlo teško se otkriva i još teže dokazuje. Ako tome dodamo da se protiv pet najvećih oglašivača ne može ni u jednom mediju pročitati nešto loše, onda vidimo kako je nekadašnji Agitprop bio šala mala.
ANALITIKA: U Crnoj Gori je ukinuta kleveta iz Krivičnog zakonika. To je učinila i Hrvatska, međutim, sada je u proceduri vraćanje klevete kao krivičnog djela; kako komentarišete činjenicu da je sa ukidanjem kleveta povećan broj kršenja kodeksa?
MALOVIĆ: Imam drugačije mišljenje za razliku od većine koji misle da nije rješenje u kažnjavanju. Lično sam doživio nekoliko novinarskih „sačekuša“, očito naručenih tekstova, u kojima sam opisan kao zadnji kriminalac. Nisam imao prilike kazati svoje mišljenje, nisam mogao objaviti demantij, a kada sam tužio novinara i redakciju, morao sam platiti za sudski postupak koje, eto, traje već drugu godinu. Ako ikada dobijem parnicu, objaviće se sudska presuda, koju niko neće čitati, jer je pisana teško razumljivim sudskim rečnikom, a štampana je sitnim slovima. Moja čast je okaljana, nema mehanizma da se javnost obavijesti kako sam lažno optužen, a kada uspijem dokazati nevinost, niko više neće znati ni ko sam ja, a kamoli o čemu su novine pisale.
Novinari, nažalost, nisu svjesni koliku moć imaju tekstovi i kako je lagano nekoga osramotiti, a kako je teško to ispraviti. Objavljivanje demantija odmah i na vidljiv način je mogućnost koja je u samoj srži novinarstva, ali mi to ne praktikujemo. Djelovanje ombudsmana ili vijeća za medije mi takođe ne poštujemo. Očito, pretjeralo se i društvo se sada brani. To se događa i u Velikoj Britaniji, kolijevci novinarstva, gdje je posljedica velikog nepoštovanja etike novinarstva upravo uvođenje strože regulacije.
ANALITIKA: Da li se može povući jasna linija između djelovanja medija i predstavnika političkih partija?
MALOVIĆ: Uvijek su te veze postojale. U nekim razdobljima svaka politička stranka je imala svoje dnevne novine koje su promicale ideju te stranke. Svjedoci smo i da veliki medijski moguli, poput Mardoka, otvoreno podupiru određenu političku stranku u predizborno vrijeme. Sjetimo se podrške Toni Bleru. Mi te veze krijemo, ali one su svim konzumentima medija jasne i vidljive iz aviona.
Svojevremeno je najveći hrvatski medijski magnat, Nino Pavić, s pokojnim Ivicom Račanom, liderom pobjedničke koalicije, dodijelio Murtićeve slike zaslužnima nakon izborne pobjede. Politički paralelizam ili ljubav prema Murtićevim djelima? Vama u Crnoj Gori ne treba teoretičar medija da kaže koji mediji podržava neku političku opciju. I ovdje bi trebalo vrijediti isto pravilo kao i kod opštih podataka o medijima: transparentno! Ako neki medij podržava jednu stranku, neka to javno objavi. I, neka to radi u komentarima, ali neka ne manipuliše informacijom, koja mora biti nepristrana i uravnotežena.
ANALITIKA: Kako je moguće regulisati Internet novinarstvo? Smatrate li da je taj prostor moguće zakonski urediti, obzirom da je broj korisnika neograničen, kao i prostor u kojem se djeluje?
MALOVIĆ: Budućnost novinarstva odlučuje se na Internetu. Smatram da je sloboda izražavanja koju nam pruža Internet neprocjenjiva vrijednost, kakvu do sada nismo imali u istoriji čovječanstva. Ali, sloboda je i odgovornost, što svi korisnici Interneta ne poštuju.
Nedavni Bostonski slučaj je paradigmatičan: neko je na Tviteru javio da se zna identitet atentatora. Bio je to promašaj, ali s dalekosežnim posljedicama. Najgore od svega bilo je što su vodeći, profesionalni mediji nekritički preuzeli informaciju. Kasnije ispravke nisu umanjile posljedice.
Sve je više negativnih primjera zloupotrebe internet sloboda. Pri tom ne mislim na očito, kao što su pedofili ili neki drugi kriminalci, već na tzv. građansko novinarstvo, društvene mreže i slično. Posljedice moguće zloupotrebe privatnih podataka na društvenim mrežama su još uvijek nedokučive. Mišljenja sam da ćemo i Internet morati lučiti na više segmenata, pa informativne veb stranice podvesti pod iste kriterijume kao i klasične masovne medije.
ANALITIKA: Imajući u vidu sve probleme sa kojima se novinari suočavaju, da li je onda moguće u ovakvim političkim i ekonomskim uslovima, u kojima je trka za profitom neumoljiva, govoriti o objektivnom i nepristrasnom novinarstvu?
MALOVIĆ: Moramo o tome govoriti, jer bez toga nema novinarstva. No, suočavamo se s novom paradigmom masovnog komuniciranja, gdje je svako komunikator, ne samo novinari, i gdje postoje nebrojene mogućnosti kreiranja i slanja poruka. Drugi problem je u pravu privatnog vlasništva. Ko sam ja da određujem privatniku kakve novine želi da proizvodi? On je uložio novac i želi profit, kao što to žele i dioničari. Ako profit donose senzacije, a gubitak ozbiljne vijesti, ko mu može zabraniti da objavljuje profitabilno?
No, mediji imaju i društvenu odgovornost. Mediji su mehanizam koji nadzire tri osnovna stupa vlasti, zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Bez tog kontrolnog mehanizma demokratija je ozbiljno ugrožena. Nama, građanima, treba informacija na temelju koje ćemo donositi odluke. Dakle, treba pronaći put, medij, kojim će se kvalitetna informacija širiti i ispunjavati svoju društvenu ulogu.
Mislim da je jedna od mogućnosti razvoj javnog servisa, ne samo na radiju i televiziji, već i svim medijima, novinama i internetu, koji će finansirati javnim sredstvima, koje će javnost nadzirati i koji će služiti javnosti. Skeptik u meni vrti glavom i kaže „Htio bih to doživjeti!“
Aleksandra STANKOVIĆ
