Naime, 1952. godine, deset godina prije svoje smrti, kipar je dio umjetnina poklonio svom narodu. Ostali dio podijeljen je među djecom. Riječ je o više od četiri stotine radova.
Na inicijativu Rumjane Meštrović, supruge vajarevog sina Mate, dogovoreno je da trideset najvažnijih djela, među kojima su, na primjer, Karijatide, ostane zajedničko vlasništvo. Ostale umjetnine podijeljene su na četiri dijela, koliko je djece imao vajar sa suprugom Olgom, pa je svaki od nasljednika dobio oko stotinu radova.
Međutim, autorska prava za svako od djela i dalje se dijele na četiri dijela. To znači da, iako je jedan model pripao, na primjer, Mati, svo četvoro djece mora potpisati da bi se izradila skulptura od tog modela. Treba spomenuti i da je kipar zapravo zabranio otiske svojih skulptura nakon svoje smrti, no samo onih koje je poklonio narodu.
Među četiri stotine naslijeđenih umjetnina većinom su Meštrovićeva djela, minimalan postotak nasljedstva su radovi su drugih autora.
Dio umjetnina nalazi se u pohrani u Gliptoteci HAZU, dio u Muzejima Meštrović, čije je sjedište u Splitu.
Četvoro nasljednika su dvoje žive Meštrovićeve djece, Mate i Marica, te unuci: Olga, koja je kći preminule Marte i danas živi u Americi, te Stjepan. Stjepanov otac Tvrtko navodno je počinio samoubistvo, a brat Domagoj je preminuo. Stjepan takođe sa svojom djecom živi u Americi, gdje je ugledni univerzitetski profesor, a u Hrvatskoj je poznat po svojevrsnom obračunu s đedom, po njegovoj verziji prilično problematičnim porodičnim čovjekom, koji smo mogli čitati u knjizi “Srce od kamena”. No, Stjepan Meštrović ovih dana nije u Americi, nego u Hrvatskoj.
On je odlučio da uzme pet umjetnina svoga đeda koje stoje u depou Gliptoteke HAZU, te pet umjetnina iz Ateljea Meštrović u Zagrebu. Iz Gliptoteke je uzeo reljefe i manje skulpture. Jedna od njih je “Glava anđela” koja se nalazi u Mauzoleju Račić u Cavtatu. Iz Ateljea Meštrović juče ujutro uzeo je djela koja su u stalnoj postavci, crteže “Anđeo”, “Skica za reljef svetog Roka”, “Studija tri ženska akta”, “Kentaur” i “Zaruke svete Katarine”. Osim toga, juče je iz Ateljea uzeo i izuzetno vrijedan portret Ivana Meštrovića, djelo Vladimira Becića, koji je bio izložen kao centralni dio postavke.
Te umjetnine po zakonu njemu i pripadaju. No, osim što ne može napraviti odljev bez suglasnosti rodbine, a pitanje je žele li kolekcionari sadrene modele, pred njim je još jedan problem: i djela koja su na pohrani u Gliptoteci i ona koja su u Muzejima Meštrović zaštićena su kulturna dobra. To zapravo znači da on te umjetnine ne može iznijeti preko granice, što mu u principu i ne bi trebalo predstavljati problem jer će Meštrović veću cijenu postići u Hrvatskoj. Takođe, prije nego što izađe na tržište, on djelo prvo mora ponuditi hrvatskoj državi. Osim toga, mora uvjeriti stručnjake da će kiparev rad čuvati u uslovima koji su za njih prihvatljivi.
