SPC je u saopštenju, koje je naslovljeno "Obraćanje državi Srbiji i srpskom narodu povodom parafiranja sporazuma u Briselu", navela da je utisak da se radi "o potpunom povlačenju institucionalnog prisustva Srbije na teritoriji njene južne pokrajine, o uspostavljanju ograničene autonomije srpske zajednice na prostoru sjeverno od mosta na Ibru u Kosovskoj Mitrovici, u okviru Tačijevog establišmenta, i, samim tim, o posrednom i prećutnom, ali ipak faktičkom priznavanju postojanja sistema državne vlasti na KiM nezavisnog od postojećeg državnog ustrojstva Srbije".
Cijena za ulazak u EU biće i formalno priznanje Kosova: "Stvar je otežana pristankom državnog vrha Srbije na nesmetani proces „evrointegracijâ“ tačijevskog Kosova (bez pomena Metohije, koja zvuči previše pravoslavno i srpski, ali i bez bilo kakvog pominjanja Srbije u tom kontekstu), a nema nikakve sumnje u to da će, poslije plaćanja ovako visoke cijene za famozni „datum o početku pregovora“, i to pregovora sa nepoznatim brojem novih uslova i sa neizvjesnim ishodom, cijena za sam eventualni ulazak u EU biti i formalno priznavanje „nezavisnog Kosova“ od strane Srbije i njena obaveza da ne ometa dobijanje stolice „Kosova“ u UN", piše u saopštenju.
Kako izgleda, posrijedi je prije čista predaja nego li makar kakva-takva prodaja naše sopstvene vjekovne i, u duhovnom i istorijskom smislu, najvažnije teritorije, tempirana od velikih scenarista, inače naših provjerenih prijatelja i saveznika, za stotu godišnjicu oslobođenja istorijske Stare Srbije od petovjekovnog robovanja Osmanlijama (1389 - 1912/1913).
Nama se čini da bi, u odnosu na ovakav sporazum, i podela teritorije bila bolje, pravednije i održivije rješenje. Takođe se pitamo šta je naša visoka državna delegacija tražila u Moskvi prije nekoliko dana ako je već bila spremna da prihvati „maksimum mogućeg“, koji je ipak manji od „minimuma poželjnog“ sa stanovišta elementarnog državnog i nacionalnog interesa Srbije.
Srpski rod da Kosovo smatra, uvek i zauvjek, svojom zemljom: Imajući u vidu sve ovde rečeno, a još više neizrečeno, ali podrazumijevano, apelujemo na poslanike u Narodnoj skupštini Srbije i na Predsjednika Srbije da, pred Bogom, istorijom srpskog roda i sopstvenom savješću, izmjere i odmjere svoju moralnu i istorijsku odgovornost prilikom odlučivanja o davanju ili uskraćivanju saglasnosti Srbije kao države na ovakav tekst sporazuma.
Istovremeno apelujemo na srpski narod koji je opstao i ostao na svojim vjekovnim kosovsko-metohijskim ognjištima i na sav ostali srpski rod, ma gdje živio, da, kakva god bila odluka državnog vrha Srbije, ne prizna diktat sile i nepravde nego da Kosovo i Metohiju smatra, uvijek i zauvijek, svojom zemljom, ne sporeći, ni na koji način, činjenicu da je to i zemlja onih Albanaca koji u njoj vjekovima žive zajedno sa Srbima.
"Crkva će, u svakom slučaju, ostati sa svojim narodom i u svojim svetinjama na Kosovu i Metohiji. To joj daje pravo i nameće dužnost da uputi ovaj apel", saopštio je Sinod.
(Blic)
