Dobro je što se ovo desilo da bi se na Ivaniševićevom primjeru vidjelo u praksi kako funkcioniše socijalni milje u Crnoj Gori koji je na žalost takav kakav je. Jednako su se radovali i Srbi i Crnogorci ministrovom sunovratu.
Piše: Saša ĐUROVIĆ
Zanimljivo: niko se nije bavio aferom Ivanišević sa fenomenološkog stanovišta ali su zato svi mogući provincijalni aspekti rabljeni u proteklih mjesec dana - u tabloidnim medijima.
Seks skandal: Smatrao sam neuputnim bavit se tom temom uoči predsjedničkih izbora, nije fer uticat na glasače ni potencijalno, a potenciranje afere bi bio uticaj, moguće. Ovo što se desilo ex ministru Ivaniševiću, predsjedniku Senata DRI, nije nova praksa, dešava se. Ivaniševića poznajem jedino sa tv ekrana, i sa youtube od skoro. Šta je to uradio Ivanišević da bi ga medijski čerečili i da bi se njegova privatnost našla u žiži koja ga je koštala prilično?! Ništa strašno! Pa čovjek je samo, od krvi i mesa, a ima i neke potrebe koje su ljudske - ako ćemo pravo. Ništa tu nije sporno. Osim što se taj postsexualni čin koji je kod aktera izvjesno izazvao posttrraumatski stres, obavljao tamo dje je trebalo obavljat dužnosti, u kabinetu. I termin je sporan ako je bio u sred radnog vremena, ali to se radi svuda, u bilo kojoj državi svijeta. Kancelarija ne služi samo namjenskoj svrsi. Odvajkada! Znaju svi koji razlikuju suštinu od forme.
Nešto drugo je sporno, i zbog tog je ex ministar morao da podnese ostavku. Priprosta partnerka. Ministar nije birao, a on sam je biran. Pogotovo što u društvu koje nije građansko ministru može bit da bira. Može mu se u primitivnim sredinama. Može bit bez glave ali ako je ministar pa i zamjenik ministra ČAK može da bira, oduvjek! U okruženju realno ruralnom. Persona sa kojom opšti Ivanišević jeste priprosta (ako je sudit po izgovorenom u klipu) ali evidentno se dobro snalazi u računu. Ništa novo, ona samo prati ukorijenjeni regionalni model ’leba bez motike . Ona izvjesno čini krivično djelo, nijesam siguran da ga čini i Ivanišević. To što ona kaže da joj je ex ministar kupio stan je u funkciji njene računice, a „fakti“ su njena riječ protiv njegove. Osim, ako postoje materijalni dokazi. Priprosta persona reče da joj je ministar kupio i kola i da joj plaća 3.000 ura na ime alimentacije svakog mjeseca a onda izvjesni kadrovik dps-a Vuletić kaže da je to Ivaniševićeva stvar.
Istine i istina: E, tu nastaje problem. Ako je istina (a nije teško provjerit) ovo što je dotična navela onda to nije Ivaniševićeva, nego je to opšta stvar koja implicira logično pitanje - odakle ministru tolike pare? Ako je galantan prema ovakvoj, kakav li je tek prema nekoj umnoj a zavodljivoj?!
Pri tom, Ivanišević pominje nekakav reket iako se ne radi o Goranu Ivaniševiću. Dobro je što se ovo desilo da bi se na Ivaniševićevom primjeru vidjelo u praksi kako funkcioniše socijalni milje u Crnoj Gori koji je na žalost takav kakav je. A evo zašto. Ministri, njihovi zamjenici, razni namještenici i svakovrsni direktori su dospjeli na mjesta o kojima nijesu sanjali ni u najsmjelijim snovima jer nijesu smjeli ić tako daleko. Neznaveni, neugledni, neobrazovani, bez pameti prilično a bez šlifa u većini.
Dakle: ne svi, al u većini, oni su ni krivi ni dužni, samo po diktatu partija „ukrkali“ na mjesta na kojima su a za ta mjesta ih je preporučila isključivo partijska pripadnost i slijepa poslušnost. Ako ćemo pravo Ivanišević još djeluje prilično kultivisano. A epizoda u kojoj se našao dešava se samo nekom jako naivnom ko se nije umio oduprijet niskim porivima personifikovanim u iznudi para, zbog kojih se na žalost sve radi. U Crnoj Gori pogotovo.
Znam za slučaj premijera(kratko je vršio tu dužnost)koji obitavaše u neki vakat u hotelu Moskva kom su pokušali namjestit aferu sa lijepim ženama beogradskim ali ih je on jadan vraćao i bukvalno sa vrata, branio se k’o sinji kukavac. Pronicljiv bijaše. Ivanišević je u inkriminisanom klipu odjeven u neprimjen ansambl. On jadan nije bio ni brendiran. A u Crnoj Gori je odavno bitnije u koje si farmArice ili odijelo nego“imaš li u glavu“. Takvo je ustrojstvo. Ministar je ostavkom priznao poraz i sebi (što je ok, samokritike oduvjek fali) ali i partnerki u klipu i crnogorskom narodu koji, kad bi mogao prodat pizmu koliko je ima u njemu, bi živio najbolje u univerzumu. Nije ex ministar uradio ništa neprirodno ali je neprirodno seirenje nad ministrovom sudbinom. Jednako su se radovali i Srbi i Crnogorci ministrovom sunovratu. Pizma je pizma, ne poznaje nacionalnost. Nadam se da ministar osim što je ogrezao u naivnosti, nije ogrezao i u mazohizmu, jer ako jeste saznao je u komentarima ispod tekstova koji se njim bave da je gaće kupio „u Tuzi“ a čarape u Novom Pazaru. Dotle ide zloba opštenarodna. Smiju mu se i bezubi i primitivni. Ama: i oni koji nemaju odakle plačat alimentaciju a kamoli 3.000 eura. Oni se smiju jer im je, nekako lakše, a isto im dođe. Prošla euforija. Tačno je, sam je Ivanišević kriv što je dozvolio takav „tretman“. Ali ko je kriv za to što bi njega najradje, u hipotetičkoj socijalnoj drami crnogorske stvarnosti, kamenovali kad bi mogli?
Poražavajuća istina: U dokonom narodu koji nema pametnijeg posla. Porazno je da ministar takvima prizna poraz, ali je on satjeran u čošak bacio peškir.
Ili je peškir bačen iz ministrovog ugla, koji u ovom slučaju personifikuje partija kojoj pripada. Bijeli peškir, u znak predaje jer je ministar dozvolio da se na snimku pojavi u pomenutoj odjevnoj kombinaciji. Valjda da bi ta priča oko sex afere imala smisla i pokazala in flagranti da ništa u životu nije samo crno ili bijelo. „Čaša žuči ište čašu meda smiješane najlakše se piju“ govorio je genijalni Vladika Rade, ministrov zemljak, mnogo pametniji. Ono što je simptomatično a pogrešno je, jeste mitomanska paralela sa aferom Levinski. A nije isto. U slučaju Levinski nije bilo flagrantnih materijalnih dokaza, a to mnogo govori mislećim. Politika je to.
Dakle, Ivaniševića je kompromitovao ne sexualni čin, nego video traka. Osim toga, u Americi više „obavezuje“ data zakletva na imenovanju nego li zakon. Takvo je ustrojstvo! Ivaniševićeva intima, odvijala se u kabinetu ili u kolibi koja ne mora nužno bit čiča Tomina, je učinjena javnom. Ivaniševića je „glave koštala“ video produkcija koja je produkt obogaljene svijesti koje je region prepun. Koštala ga je svijest koju kreira pink tv sa raznim „preljubnicima“! Ivaniševiću je samo falila ona hermafroditska nakaza po imenu Karamela da ga zaskoči u kabinetu. E tu je ministar pogriješio, što se, na klipu makar, pokazao prilično mlakim, a ministar mora da bude energičan.
Spuštenih gađa i obraza: U svakoj situaciji, pa i kad je u kratkim gaćama! I budimo realni, ova afera je prirodan nastavak raznih „afera snimak“ ali opet, ministrova nedoraslost situaciji ga nikako ne abolira. Ministar se opustio pa se razgaćio usled pogrešne procjene. On ni da je Koštuničin rodjak, potpuno neobaviješten. Ništa mu nije jasno ni kad mu partnerka kaže da bi mogla postavit snimak na yt. A ministar mora da bude u toku, pa i tehnoloških dostignuća. U konačnici, ministar se opustio usled onog o čemu stalno govorim jer je toliko evidentno a glasi“ gubljenje dodira sa realnošću“ koji je simptomatičan kod gotovo svih državnih namještenika. Prvenstveno jer žive san koji je bio astralno dalek i nestvaran. A onda ih je zapalo!
Umnogome jer im prost puk daje irealan značaj utrkujući se ko će im se prije dodvorit, može se imat koristi od njih. Pisao sam već o tom. Prije nekoliko ljeta bijah u hotelu „Jezera“ na Žabljaku, polomiše se oko jedne gospodje ko će joj prije nazvat dobar dan“Ko je ovo?“ pitah „Milova sestra“ rekoše mi. „A nije njoj mučenoj lako, treba se odbranit od ovolike najezde poltrona“ rekoh, a vremešni podgorički advokat potvrdno klima glavom. Bijaše evidentno da je ta žena došla sa djecom na odmor, ali svjetina je besprizorna. Ne zna svjetina za red, dosadjuje i na odmoru, ne znaju poltroni za odmor jer oni se dodvoravaju u svim godišnjim dobima i svim agregatnim stanjima, takvo im je stanje svijesti! Ova digresija zbog tog što bi se ogromna većina ovih koji seire nad Ivaniševićevim sunovratom privukla Ivaniševiću ako bi bio rehabilitovan kojim slučajem pa ga zapalo opet neko dobro namještenje.
Takav je narod, udvorički, bez karaktera. A Ivaniševića mi je nedje žao kao ćovjeka jer, to što je uradio nije ništa neprirodno, ali ga je neprirodan položaj u kom se našao u datom trenutku koštao. Kao i profil žene sa kojom je opštio, neprimjeren predsjedniku senata DRI. Zato ga je trebalo smijenit, iz kulturoloških razloga prvenstveno pa tek onda političkih, jer šalje lošu poruku.
